BROJ kućnih porođaja u visokorazvijenim zemljama raste i raste, u Nizozemskoj doseže svoj vrhunac, ali u Hrvatskoj je još uvijek tabu tema o kojoj se definitivno ne govori dovoljno. Događaju li se kućni porođaji u Hrvatskoj i koje su njihove okolnosti?
O temi smo porazgovarali s Ivanom Zorić, na internetu poznatoj pod imenom Moja primalja, koja je prva primalja koja u Hrvatskoj obavlja kućne porođaje te ima privatnu praksu primaljske njege unutar koje skrbi o trudnicama, novorođenčadi i bebama do 6. tjedna života, kada završava babinje. Dok su u ostatku Europe takve privatne prakse već godinama dio svakodnevice, u Hrvatskoj se o njima još uvijek šapuće, a mame i bebe čekaju na pomoć usklađenu sa svjetskim standardima.
"Nakon 26 godina radnog staža došlo je vrijeme da svojim znanjem i iskustvom ponudim ono što na tržištu do sada nije postojalo - privatnu primaljsku njegu. U bolničkom sustavu, tijekom skoro tri desetljeća, stjecala sam iskustvo na raznim poljima, a sada je došlo vrijeme da pomognem mladim mamama i bebama na jedan posve nov način, onakav kakav je u Europi normalan već godinama. Žene se i kod nas odlučuju na kućne porođaje. Ne jer je hitno, ne jer moraju, već jer žele. I trebale bi imati pravo birati, kao i svugdje u svijetu. Dapače, Odbor za uklanjanje diskriminacije žena već je davno Hrvatskoj preporučio da uvede mogućnost planiranog porođaja kod kuće još 2017. godine, ali ništa se nije dogodilo već šestu godinu. Iako se kućni porođaji događaju, statistički, jedan do dva puta tjedno", kaže nam Ivana, koja se na novi smjer u karijeri nije lako odlučila.
"Vjerujem da kao društvo možemo i moramo pružiti bolje korisničko iskustvo i kvalitetniju podršku trudnicama, majkama. Od edukacije o trudnoći i postpartumu, do konkretne njege i pomoći u prvim danima u kojima često vlada i hormonalni i organizacijski kaos, poteškoće s dojenjem, pa sve do opcija kućnih porođaja. Neke žene se na njih odlučuju jer imaju medicinske traume, druge jer žele biti okružene najmilijima. Mnogo je razloga i svaki je vrijedan pažnje, ali sustav ne sluša. Primaljama porođaje nije dopušteno raditi izvan sustava, što je potpuno nečuven i težak izazov", ističe Ivana, koja je svoje usluge u konačnici odlučila ponuditi i tako učiniti sve što je u njenoj moći.
U svom je timu okupila suradnike koje se brinu da njena primaljska njega bude poduprta brojnim stručnjacima - laboratorijima, ginekolozima, pedijatrima, fizioterapeutima, kineziolozima i svime onime što trudnici, rodilji, mami može trebati i služiti.
Kućni porođaj u Hrvatskoj nije ilegalan, nego nereguliran
Kao vlasnica Moje primalje i primalja prvostupnica, Ivana ima brojne kompetencije koje se u Hrvatskoj često degradiraju. One se kreću od utvrđivanja trudnoće, samostalnog vođenja porođaja i šivanja epiziotomije pa sve do procjene stanja novorođenčeta po Apgaru, a na porođaje dolazi u društvu doula i asistentica te sa svom potrebnom opremom. Međutim, sustav je nemilosrdan. Kućni porođaj u Hrvatskoj nije ilegalan, on je jednostavno nereguliran, a u medijima često završe baš pitanja sigurnosti koja su najčešće produkt neinformiranosti.
"Sigurnost na kućnom porođaju nikada nije bila veća nego danas. Istraživanja provedena na uzorku od čak 50 tisuća žena pokazala su da je sigurnost jednaka onoj u rodilištu", dodaje Ivana, koja nemogućnost medicinski asistiranog kućnog porođaja smatra ogromnom preprekom i izvorom brojnih predrasuda.
"Kvalitetno podržana mama, mama koja može roditi pod vlastitim uvjetima, u vlastitim okolnostima - sretnija je mama. Sretna mama znači sretna beba. A tu smo, svim srcem vjerujem, korak bliže boljem svijetu. U tome je i poanta primaljstva. Trenuci pripreme i dolaska bebe na svijet iz korijena mijenjaju život žene, a primalja je tu da uz nju bude kao profesionalac i stručnjak u svom poslu, ali i kao toplina i nježnost u tako ranjivom razdoblju. Primaljstvo je čudesan poziv za čudesne trenutke", zaključuje Ivana, koja je svojim 26-godišnjim iskustvom imala izravan uvid u snage i propuste sustava, a sada bebama i trudnicama želi pristupiti drugačije, holistički i po svojim kompetencijama. A sustav izaziva da pomogne ženama da imaju mogućnost izbora i da biraju. Jer u očima svijeta trenutni sustav, kaže, nije pravedan ni prema rodiljama ni prema primaljama.