SVAKA obitelj suočava se s izazovima u odgoju djece, a jedan od najčešćih problema s kojim se roditelji susreću jest ponašanje djece koja žele stalnu pozornost. Iako se to ponašanje može činiti normalnim u određenim fazama razvoja, kada postane stalno, može ukazivati na razmaženost i potrebu za neprestanom pažnjom.
Razmažena djeca često koriste određene strategije kako bi pridobila pozornost svojih roditelja, a njihovo ponašanje može biti frustrirajuće, kako za roditelje, tako i za druge članove obitelji. Stručnjaci za odgoj i razvoj djece upozoravaju na nekoliko uobičajenih ponašanja koja često prate djecu koja traže previše pozornosti.
Jedno od najčešćih ponašanja razmažene djece je stalno zahtijevanje pažnje. Takva djeca često dolaze do roditelja s manjim zahtjevima, ali njihov cilj je jasan – uvijek trebaju nekoga tko će ih gledati, čuti i reagirati na njihove potrebe. To se može očitovati kroz ponavljanje pitanja, nepotrebno upadanje u razgovore ili čak zahtijevanje fizičke prisutnosti roditelja i kad oni obavljaju druge zadatke.
Razmažena djeca često reagiraju na odbijanje ili nesuglasice s roditeljima prekomjernim emocionalnim izljevima, poput plakanja, vikanja ili čak "drame". Ovaj tip ponašanja način je na koji djeca pokušavaju izazvati reakciju od roditelja, bilo da je to tjeskoba, bijes ili pokušaj smirivanja djeteta. Učestale drame i histerije mogu biti znak da dijete nije naučilo kako prihvatiti "ne" te se oslanja na ove emocionalne reakcije kako bi postiglo svoje ciljeve.
Ovakva djeca često koriste manipulativne taktike kako bi postigla svoje ciljeve, a roditeljima se može činiti kao da djeca neprestano pokušavaju preokrenuti situaciju prema svojim željama, odnosno da im ide u korist. Manipulacija može uključivati pokušaje izazivanja krivnje ("Ako me voliš, onda ćeš mi to dopustiti") ili korištenje drugih članova obitelji, poput starije braće i sestara, kako bi ishodila ono što žele.
Razmažena djeca često ignoriraju roditeljske granice i pravila jer vjeruju da su ti zahtjevi fleksibilni ili da se mogu pomaknuti prema njihovim željama. Na primjer, ako dijete zna da može odgoditi obavljanje zadatka ili zahtijevati posebne privilegije svaki put kad iznese svoje želje, to može dovesti do ignoriranja postavljenih pravila.
Razmažena djeca često nemaju vlastite načine za zabavu ili socijalnu interakciju, već očekuju da će im roditelji stalno pružati te aktivnosti. Ako roditelj nije dostupan, dijete može postati dosadno ili frustrirano jer nije naučilo kako se samo zabaviti ili kako se nositi s dosadom.