Roditeljstvo nikad nije jednostavno, a još je teže kada se roditelji, iako s najboljim namjerama, nesvjesno ponašaju na načine koji dugoročno potiču djecu na nepoštovanje. Stručnjaci upozoravaju da određene navike, iako se u trenutku čine praktičnima ili bezazlenima, djeci šalju krive poruke o granicama, odgovornosti i međusobnom poštovanju. Evo nekoliko najčešćih primjera.
Svi roditelji znaju koliko je teško nositi se s djetetom koje viče i plače u javnosti zbog sitnice. U takvim trenucima može se činiti lakšim jednostavno mu dati igračku, slatkiš ili tablet da prestane. No, ako to postane uobičajen način rješavanja problema, dijete uči da se vikanjem i bacanjem na pod može nagraditi.
"Neka djeca žele da ih držite, druga žele biti sama, a neka će vikati i udarati. Bitno je pokazati da ste tu za njih kad budu spremna, bez osuđivanja, ali i da su sigurna", savjetuje psihoterapeutkinja Ilene S. Cohen, piše YourTango. Popuštanje ispadima šalje poruku da ne trebaju učiti samokontrolu i poštovanje.
Jedna od čestih pogrešaka jest pokušaj da se roditelj ponaša više kao prijatelj nego kao autoritet. Djeci su potrebna pravila, struktura i dosljedne posljedice kako bi se osjećala sigurno. "Djeca trebaju znati tko je odgovoran da bi se osjećala sigurno, a ponašanje poput prijatelja može zamagliti te uloge", ističe savjetnica Sophie Riegel.
Roditelji ne moraju biti strogi do te mjere da djeca nemaju glas u vlastitom domu, ali ako izostanu jasne granice, djeca će početi misliti da su s roditeljima na istoj razini, što dugoročno potkopava poštovanje.
Mnogo je roditelja kojima je lakše sve obaviti samima nego uključivati djecu u kućanske poslove. No, time djeca odrastaju u uvjerenju da odgovornost za održavanje doma nije njihova briga. Studija Sveučilišta Harvard pokazala je da postoji snažna povezanost između obavljanja kućanskih poslova i kasnijeg profesionalnog uspjeha i životnog zadovoljstva.
Djeca koja ne sudjeluju u održavanju kućanstva propuštaju priliku za razvoj samopouzdanja, radnih navika i empatije, dok istovremeno stječu osjećaj da će roditelji uvijek obaviti sve umjesto njih.
Mnogi roditelji žele stvoriti pozitivan i bezbrižan dom, ali ako djeca nikada ne čuju "ne", to dugoročno stvara problem. Ako uvijek dobiju ono što žele - desert prije večere, još sat vremena na tabletu ili dopuštenje za svaku hirovitu želju - nauče da su njihovi zahtjevi uvijek na prvom mjestu. Posljedica je teško suočavanje s razočaranjem i nemogućnost upravljanja emocijama kada ne dobiju ono što žele.
Roditelji koji prijete posljedicama, ali ih rijetko provode, nesvjesno šalju poruku da pravila nisu obvezujuća. Dijete brzo shvati da se roditeljske prijetnje neće ostvariti i da granice zapravo ne postoje. "Mala djeca nas trebaju da obratimo pažnju i reagiramo kada su izvan kontrole ili se ponašaju destruktivno, opasno ili asocijalno. Naša je odgovornost zaštititi ih od njih samih", objašnjava psihologinja Dona Matthews.
Djeca najbolje funkcioniraju u okruženju gdje postoji dosljednost, a roditeljska ustrajnost u provedbi pravila uči ih važnoj lekciji o poštovanju granica.