Obiteljske naknade ključan su alat u borbi protiv siromaštva i promicanju socijalne jednakosti, a posebno su važne za sprječavanje siromaštva djece. Ipak, iznosi i sustavi podrške obiteljima drastično se razlikuju diljem Europe, što stvara velike razlike u kvaliteti života, piše Euronews Business.
Jedan od načina za usporedbu je analiza potrošnje po stanovniku. U 2022. godini, zemlje Europske unije u prosjeku su trošile 830 eura po osobi na obiteljske naknade, što je značajan porast od 47% u odnosu na 566 eura iz 2012. godine.
Prema podacima Eurostata za 2022. godinu, razlike unutar EU su velike: Luksemburg je na vrhu s čak 3.789 eura po osobi, dok je na dnu Bugarska s 211 eura. Ako se u obzir uzmu i zemlje kandidatkinje te članice EFTA-e, najniže naknade ima Albanija sa svega 48 eura, a slijede je Turska (57 eura) i Bosna i Hercegovina (59 eura).
Vidljiva je jasna podjela između sjeverozapadne i jugoistočne Europe. Nakon Luksemburga, listu predvode nordijske zemlje: Norveška (2.277 eura), Danska (1.878 eura), Island (1.874 eura), Švedska (1.449 eura) i Finska (1.440 eura). Preko 1.000 eura po osobi izdvajaju i Njemačka (1.616 eura), Švicarska (1.375 eura), Austrija (1.340 eura) i Irska (1.026 eura). S druge strane, velike ekonomije poput Italije (524 eura) i Španjolske (427 eura) znatno zaostaju za prosjekom EU.
Dr. Anne Daguerre sa Sveučilišta u Bristolu napominje da statistika ne prikazuje uvijek cijelu sliku. "Nordijske zemlje i Francuska ostaju među najvećim ukupnim potrošačima na obiteljske naknade, iako se njihov pristup više oslanja na usluge u naravi, poput skrbi o djeci, koje nisu u potpunosti obuhvaćene mjerama gotovinskih naknada po glavi stanovnika", izjavila je.
Profesor Grega Strban sa Sveučilišta u Ljubljani upozorava da ne klasificiraju sve zemlje naknade na isti način. "Neke se usredotočuju na podršku roditeljima (ili skrbnicima djeteta), druge na samu djecu (i studente). Neke su univerzalne, neke ciljane. Neke su povezane s invaliditetom ili socijalnom pomoći", dodao je, naglašavajući složenost politika koje stoje iza brojki.
U razdoblju od 2012. do 2022., obiteljske naknade po osobi smanjile su se u samo dvije od 32 promatrane zemlje: Norveškoj (-5%) i Cipru (-18%). U ostatku Europe zabilježen je rast, no vrlo neujednačen. Poljska je imala rekordan porast od čak 320%, a slijede je Latvija (245%), Rumunjska (227%) i Litva (198%).
Hrvatska se također nalazi u skupini zemalja s iznimnim rastom, gdje su se naknade više nego udvostručile (101%). S druge strane, zemlje koje su već imale visoke naknade, poput Luksemburga, Austrije i Finske, bilježe rast manji od 30%.
Dr. Daguerre objašnjava da su pokretači rasta različiti. "U zemljama srednje i istočne Europe, posebno u Mađarskoj i Poljskoj, rast je uglavnom potaknut selektivnim pronatalitetnim politikama usmjerenim na povećanje stope nataliteta i podršku tradicionalnim obiteljskim modelima", kaže ona, dodajući da sličan put slijedi i Italija od 2022. godine.
U Litvi je, pak, rast rezultat uvođenja univerzalne dječje naknade 2018. godine, s primarnim ciljem smanjenja siromaštva djece. Istodobno, neke južnoeuropske zemlje poput Grčke i Cipra pokazuju stagnaciju unatoč niskim stopama nataliteta.
Prema definiciji Europske komisije, obiteljske naknade su "sve naknade u naravi ili u gotovini namijenjene pokrivanju obiteljskih troškova". To uključuje roditeljske i dječje doplatke koji pomažu pokriti troškove odgoja djeteta, ali i naknade za brigu o djeci za zaposlene roditelje.