Foto: Instagram/Pinterest
Donosimo vam zaključke koji su objavljeni početkom ovog mjeseca na svim važnijim svjetskim portalima, a iako je riječ o "američkoj pameti", nemojte odmah skakati i busati se u svoja tradicionalna prsa. Nismo ni mi ništa bolji od njih jer i kod nas barem 30 posto djece ujedno nosi i pelene i mobitele. Da se ne zavaravamo.
Kada su se na okupu našli brojni pedijatri Američke pedijatrijske akademije (The American Academy of Pediatrics), a mnogi od njih su i roditelji, shvatili su da zabrane i vika jednostavno ne vrijede. Moramo se pomiriti da naša djeca odrastaju u digitalnom dobu i da će sve te tehnikalije ostati dio njihova života i poimanja svega što ih okružuje. To ne znači da ćemo sada skroz odahnuti i prepustiti se struji, potpirujući njihovu ovisnost. Jer su ovisni, priznali mi to sebi ili ne. I to ne samo tinejdžeri, nego se i bebe nasmiju od uha do uha kada opet ugledaju tu magičnu stvarčicu koja svijetli, svira i proizvodi šarene sličice.
Budimo realni
Ako shvatimo prvu lekciju da je digitalno odrastanje neizbježno, probajmo onda shvatiti i onu drugu - puno važniju - vrijeme provedeno uz ekrane mora biti proporcionalno vremenu provedenom uz neku drugu aktivnost. Ako svako dijete dnevno (popodne) spava oko dva sata, ako je oko dva sata šetalo, ako se još oko dva sata igralo (veća djeca) s prijateljima ili igračkama, tada ni to vrijeme provedeno uz ekrane nikako ne smije biti duže od ostalih aktivnosti.
Još donedavno pedijatri su savjetovali da djeca do dvije godine i ne bi trebala imati pristup tabletima, dok veća djeca ne bi smjela u njih buljiti duže od dva sata dnevno. To ostaje kao pravo mjerilo i doista ne bi smjeli dopuštati djeci više od toga. No ako imate iskustva s ovim problemom sigurno znate i kako će dijete reagirati svaki put kada mu oduzmete ovu vrstu zabave. Ovisnost?! Malo da... Zato pedijatri sada savjetuju sljedeće:
Tretirajte tablete kao i sve ostale dječje stvari
Kako za gotovo sve postoje jasne granice (kada se jede, igra i spava), tako postavite granice i za upotrebu gadgeta. Djeca te granice trebaju i očekuju ih pa stoga nemojte biti slabi i dozvoliti više od dogovorenog.
U slučaju veće djece koja već dugo samostalno žive u svom virtualnom svijetu, uvijek budite svjesni toga gdje švrljaju, kojim se stranicama služe, postavite im jasna pravila što smiju, što ne, koliko smiju, a koliko ne.
Budite im uzor
Kako da dijete shvati vaše riječi da nije dobro toliko dugo sjediti za ekranom kada upravo vas vidi da po cijele dane visite nad njim. I smijete se, četate, surfate, guglate, a njima branite?! Postavite zato granice i sebi, više ćete imati vremena za primjerice prisnije druženje s djetetom.
Potičite dvosmjernu komunikaciju
Ako znamo da djeca najviše uče gledajući i kopirajući svoje roditelje, onda je suvišno ponoviti - ako se vaš život svodi na cjelodnevno online ćaskanje s virtualnim prijateljima, kako da onda to malo biće pojmi nešto drugačije? Smiješno je reći, ali moderne generacije već pomalo zaboravljaju kako je to pričati s nekim u četiri, šest, osam, dvanaest očiju. Da ne govorimo o tome da mnogi više ne znaju ni olovku držati kako spada. Zato ih potiho uzmite za ruku i izađite zajedno u društvo, da djeca vide tu famoznu dvosmjernu komunikaciju.
Šalimo se malo, naravno jer nije baš tako drastično. Barem ne kod većine... Ali nadajmo se da neće postati.
Googlajte zajedno
Jupi! Smijemo svi na internet! Ovo je ustvari jedan vrlo vrijedan savjet jer umjesto da svatko gugla u svom kutu (mama za smartfonom, tata za laptopom, dijete za tabletom) možete udružiti snage i igrati igrice. Tako će dijete (ovisi, naravno, o tome koliko je staro i sposobno) možda naučiti neke nove trikove, no važnije odje to da će se zabaviti bolje nego kada surfa samo. I ne moraju to biti samo igrice, umrežite mozgove i istražujte neke temu koju ste si zajedno zadali. Napravite s djetetom zabavan sat povijesti, fizike, matematike, dokučite im svoje stare glazbene idole, predočite vrijeme kada život nije bio virtualan.
Pronađite im korisne aplikacije
Kao što ste i inače u životu svom djetetu ujedno i roditelj i učitelj, postavite se tako i kod ovog problema. Iskoristite to njihovo vrijeme pred ekranom na nešto novo, zabavno i edukativno - pronađite aplikacije, stranice i programe koji će im koristiti za školu, a opet će biti znatno zabavnije od pisanja zadaće.
Postavite granice, potičite igru
Početak dječje ovisnosti o gadgeterijama započinje našom krivicom. Tko je prvi uvalio bebi mobitel ako ne mama ili tata. Tko je prvi djetetu od dvije godine pokazao YouTube i crtiće nego mama i tata. Samo da malo predahnemo. Zar ne? Zato roditelji i nitko drugi moraju s djetetom proći i tu ovisničku krizu ako je dijete već prilično zaglibilo. A to neće moći napraviti ako im postavite limit od dva sata te ih nakon toga ostaviti da vama vire iza ramena ne bi li uhvatili još malo šarenog zračenja.
Tako ne ide, zar ne? No ako im postavite granicu od dva sata nakon kojih ćete ispuniti svoje obećanje i pozabaviti se s njim, suza i dreke onda sigurno neće biti. Ionako ponekad jedva čekaju da ih netko makne od ekrana, no ne bi to javno priznali ni pod razno.
OK je biti online
Online društvene veze (prijateljstvo, ljubav, rodbinske veze) nisu samo dio života, one su silno važna poveznica užurbanog života. I zato je i više nego ok biti online. I biti na mnogo mjesta odjednom. Ali ako imate djecu tinejdžere, posvetite pažnju o tome što rade, što objavljuju, s kim se druže. Ne morate ih špijunirati, ali znajte da ako ćete djetetu pokazati svoj zdrav stav prema društvenim mrežama, to će ono biti spremnije poslušati sve pametne savjete koje im na tu temu možete dati. A možete jer ste sigurno svjesni da online život ima i prilično zabrinjavajuće zamke o kojima vaša djeca moraju biti čak i slikovito obaviještena.
Napravite tech-free zone
Dvorište, boravak, kuhinja, dječja sobica, spavaća soba. Nevažno gdje i što, ali lijepo bi bilo imati dio doma u kojemu ćete se moći posvetiti običnim obiteljskim trenutcima, uz naglasak da je tehnologija tu izričito zabranjena!