LET u avionu s djecom može biti vrlo izazovan, a to najbolje znaju oni koji su to prošli i iskusili najgoru verziju. Naime, mama Karen Bleakley je letjela s kćeri i ponijela je priče, naljepnice, knjige sa zagonetkama, glazbu, igračke, bojanke, grickalice, skrivene poklone... Za Kidspot je izjavila da se pripremila bolje nego ikad.
Na kraju, ništa od toga zapravo nije bilo važno. Njena dvogodišnja kći jednostavno nije htjela biti na letu iz Singapura za Brisbane. Karen je rekla da je iz tog iskustva naučila sedam važnih stvari.
Naučila je da ljudi mogu biti nevjerojatno ljubazni
Bila je pod velikim stresom zbog toga što bi njezino neprestano plakanje moglo uzrujati ostale putnike, ali svaka osoba s kojom su komunicirali bila je puna razumijevanja i tako ljubazna. Gotovo je briznula u plač na kraju leta jer su svi bili tako dragi prema njima, kaže. Najčešće ljudi shvaćaju da je putovanje s bebama i malom djecom izazovno i žele pomoći.
Shvatila je da je njena kći svojeglava i da zna što hoće
Njeni su sinovi rado slijedili upute, ali kći je posebna priča. Ako nešto ne želi učiniti, borit će se protiv toga do kraja. Ovaj let bio je najbolji pokazatelj te njene odlučnosti.
Otkrila je da motori u stražnjem dijelu aviona filtriraju zvuk vrištanja
Hodanje po avionu s njom bilo je zapravo jedino što su mogli učiniti i ubrzo su otkrili da je u stražnjem dijelu aviona buka motora nadglasala njezine vriskove. To je pomoglo i djevojčici i majci da se malo smire, a ljudi koji su sjedili pored njih imali su priliku za malo odmora od konstantne buke.
Otkrila je da je važno ostati miran
Karen kaže da je nekako uspjela ostati mirna kroz cijelo iskustvo. Djevojčica je stalno vrištala i ponavljala da želi izaći iz aviona, a mama je razumjela, ali znala je da ništa ne može poduzeti po tom pitanju. Samo je mogla nastojati ostati mirna i stabilna, jer je to njenoj kćeri bilo potrebno. Kasnije je shvatila da je to bilo važnije nego je u tim trenucima mogla zamisliti.
Shvatila je da im je potrebno i više stvari kad idu na tako duga putovanja s malim djetetom
Iako inače zagovara opušteno putovanje, kad se putuje s djecom, bolje je ponijeti previše toga nego nedovoljno, zaključila je Karen.
Prihvatila je da ne može kontrolirati što će se dogoditi
Sve njeno planiranje i pripreme za let nisu značili ništa. Dogodilo se ono što se dogodilo i ništa nije mogla učiniti da to izbjegne. Naravno da ne misli da je sve bilo uzalud, jer se djevojčica dio vremena zabavila s nekim stvarima koje su ponijeli, ali to nije moglo spriječiti jako loše iskustvo letenja s djetetom.
Prihvatila je činjenicu da vrijeme prolazi bez obzira
Ovo je najvažnija stvar koju je naučila iz iskustva, kaže Karen. Bez obzira na to što se dogodilo tijekom leta - bilo da nečije dijete stalno plače, povraća, ne spava, ne želi mirno sjediti, izaziva nered ili sjedi mirno i sretno... vrijeme prolazi. Putovanje avionom neće trajati zauvijek.
Sad se može smijati tom iskustvu zajedno s kćeri
Sve kroz što ljudi prolaze jednog dana će biti uspomena. Svi rade najbolje što mogu i to je sve što treba znati, zaključila je Karen.