Odrastanje uz stroge roditelje ostavlja dugotrajan trag na osobnost i način na koji se ljudi kasnije odnose prema sebi i drugima. Mnogi psiholozi i terapeuti često ističu da takvo djetinjstvo može oblikovati samopouzdanje, emocionalnu stabilnost i obrasce ponašanja koji se prenose u odraslu dob.
Mnogi koji su imali stroge roditelje razviju snažnu potrebu da sve rade savršeno. Budući da su često bili kritizirani, navikli su ulagati dodatan trud kako bi izbjegli pogreške i dokazali svoju vrijednost. Terapeuti naglašavaju da se ovaj obrazac kasnije očituje u poslu, odnosima i osobnim ciljevima.
Strogi odgoj često ne ostavlja prostor za slobodno pokazivanje osjećaja. Djeca uče potiskivati tugu, ljutnju ili razočaranje jer se boje kazne ili kritike. To se u odrasloj dobi može pretvoriti u emocionalnu rezerviranost i poteškoće u bliskim odnosima.
S druge strane, ovakvo djetinjstvo često dovodi do toga da ljudi razviju snažan osjećaj odgovornosti i samokontrole. Navikli su pratiti pravila i izvršavati obveze, što im kasnije može pomoći u profesionalnom životu. Međutim, terapeuti dodaju da ova osobina ponekad dolazi uz visoku razinu stresa i tjeskobe.
Osobe koje su odrastale pod strogim roditeljskim nadzorom često zadržavaju strahopoštovanje ili nesigurnost prema autoritetima. I u odrasloj dobi mogu osjećati nervozu kada ih procjenjuju nadređeni ili druge figure moći, jer ih to podsjeća na djetinjstvo obilježeno kritikama i kaznama.
Dakle, ljudi koji su odrastali uz stroge roditelje često posjeduju i pozitivne i izazovne osobine, a razumijevanje tih obrazaca može biti prvi korak prema zdravijem odnosu prema sebi i drugima.