Većina roditelja želi svojoj djeci pružiti više nego što su sami imali. No, u toj plemenitoj namjeri granica između nježnog i popustljivog roditeljstva često postaje nejasna. Umjesto da postavljaju jasne granice, neki roditelji izbjegavaju sukobe, ne inzistiraju na pravilima i djeci dopuštaju ponašanja koja zapravo nisu prihvatljiva. Tako nastaju razmažena djeca, iako roditelji to često ne žele priznati.
Važno je naglasiti da roditelji ne razmaze djecu namjerno. Oni žele biti brižni, nježni i podržavajući. No bez granica, djeca ne uče odgovornost, obzirnost ni poštovanje. Ako kod svog djeteta prepoznajete neke od sljedećih navika, vrijeme je za promjenu smjera odgoja.
Ako vaše dijete često odgovara bez poštovanja, to nije samo faza, to je znak da nema granice. Neki roditelji, želeći izbjeći strogi odgoj kakav su sami imali, prepuštaju kontrolu djeci. No klinička psihologinja dr. Mary Ann Little ističe da čak i nježno roditeljstvo mora uključivati jasna pravila i posljedice. Bez njih dijete lako postaje drsko i zahtjevno.
Maniri su temelj dobrog ponašanja. Ako dijete ne pokazuje zahvalnost i ne koristi osnovne izraze pristojnosti, to je znak razmaženosti. Roditelji koji ne uče djecu zahvalnosti, šalju im poruku da su im sve stvari u životu zagarantirane.
Ako dijete vrijeđa, ismijava ili omalovažava brata ili sestru, a roditelji to toleriraju, šalju poruku da je takvo ponašanje dopušteno. To dugoročno stvara problem jer dijete ne razvija empatiju ni osjećaj odgovornosti za svoje postupke.
Nijedno dijete ne voli prati suđe, pospremati sobu ili baciti smeće. No to su osnovne životne vještine. Ako roditelji stalno opravdavaju dijete i preuzimaju sve obaveze, ono neće naučiti samostalnost ni odgovornost.
Dijete koje stalno prekida razgovore, upada u riječ i viče kako bi privuklo pažnju, pokazuje manjak poštovanja. Roditelji ga moraju naučiti strpljenju i tome da nije uvijek u centru pažnje.
Bez obzira na to je li riječ o učitelju, treneru ili drugom odraslom, dijete mora naučiti poštivati autoritet. To ne znači da se ne smije izraziti, ali mora naučiti kako to učiniti s poštovanjem. Ako roditelji opravdavaju svako neprimjereno ponašanje, dijete ne razvija samokontrolu.
Ako dijete nikad ne priznaje grešku i stalno optužuje druge, to je znak da ne preuzima odgovornost. Odrasli koji ne znaju reći "oprosti" teško održavaju odnose, a isto vrijedi i za djecu. Isprika je važan korak u učenju empatije i poniznosti.
Ekrani su danas sastavni dio života, no bez ograničenja, djeca lako razvijaju ovisnost. Roditelji moraju postaviti jasna pravila o korištenju mobitela, tableta i televizije, jer je to važno za mentalno zdravlje i ravnotežu u svakodnevici.
Dopuštanje djetetu da ostaje budno do kasno, posebno tijekom tjedna, štetno je za njegovo zdravlje i ponašanje. Djeca trebaju strukturu i rutinu. Redovito spavanje ključ je za njihovo mentalno i emocionalno stanje.
Trčanje po trgovini, deranje u restoranu, nepoštivanje osoblja - sve su to znakovi razmaženosti ako roditelji na to ne reagiraju. Djecu treba učiti kako se ponašati u društvu i pokazivati obzir prema drugima.
Dopuštati djetetu da ignorira školske obaveze velika je pogreška. Škola je djetetov posao, a domaća zadaća uči ga disciplini i obvezama. Ako od malih nogu ne usvoje radne navike, kasnije će im biti teško funkcionirati u stvarnom svijetu.