DJECA često ne izražavaju riječima da nešto nije u redu, no njihovo ponašanje može govoriti mnogo više od riječi. Zato je važno da roditelji primijete znakove koji mogu ukazivati na emocionalne ili mentalne teškoće na vrijeme. Rana svijest o problemima i pružanje podrške mogu imati velik utjecaj na djetetov život i razvoj.
Stručnjaci za roditeljstvo su za portal The Times of India izdvojili sedam znakova u ponašanju koje roditelji ne bi smjeli ignorirati.
Ako dijete iznenada izgubi interes za aktivnosti koje je prije voljelo, to bi moglo značiti više od prolazne faze. Kada se uz to jave česte epizode ljutnje ili razdražljivosti, moguće je da je riječ o simptomima depresije, anksioznosti ili iskustvu nasilja. Povlačenje u sebe često je tihi poziv u pomoć, dok ispadi mogu odražavati nakupljene emocije koje dijete ne zna drugačije izraziti. Važno je pristupiti s razumijevanjem i otvoreno razgovarati s djetetom.
Učestalo laganje ne mora nužno biti znak neposluha, već može proizaći iz straha od kazne, niskog samopouzdanja ili pokušaja prikrivanja teškoća. Ako dijete stalno traži pohvale ili traži potvrdu svoje vrijednosti, to može upućivati na nesigurnost ili emocionalno zanemarivanje. Umjesto da se kažnjava ponašanje, potrebno je razumjeti što ga potiče i djetetu jasno dati do znanja da je voljeno i prihvaćeno bezuvjetno.
Djeca koja uporno izbjegavaju kontakt očima ili odbijaju fizičku bliskost možda pokazuju znakove emocionalne uznemirenosti. Takvo ponašanje može biti povezano s traumom, anksioznošću ili nedostatkom povjerenja. Roditelji trebaju obratiti pozornost na situacije koje u djetetu izazivaju osjećaj nesigurnosti. Strpljivo pružanje podrške i stvaranje sigurnog i poticajnog okruženja mogu pomoći u obnavljanju osjećaja sigurnosti.
Iznenadne promjene u navikama spavanja ili prehrane, poput znatnog povećanja ili smanjenja apetita ili problema sa spavanjem, mogu biti znak stresa, anksioznosti ili depresije. Također, učestale glavobolje ili bolovi u trbuhu bez jasnog fizičkog uzroka često su povezani s emocionalnim teškoćama. Takve tegobe treba shvatiti ozbiljno i zahtijevaju jednaku pozornost kao i svaka druga zdravstvena tegoba.
Agresivno ponašanje prema vršnjacima ili članovima obitelji ne mora nužno biti izraz bijesa, već može biti način na koji dijete izražava unutarnju patnju ili osjećaj bespomoćnosti. Također, poteškoće s koncentracijom ili izvršavanjem zadataka mogu upućivati na poremećaj pažnje i hiperaktivnosti (ADHD), anksioznost ili poremećaje u učenju. U takvim situacijama važno je potražiti stručnu pomoć i razumjeti da dijete svojim ponašanjem šalje važne poruke.
Izjave poput "glup sam", "nitko me ne voli" ili "želim nestati" ne bi se smjele shvatiti olako. Takve rečenice često upućuju na duboku tugu ili depresiju. Djeca često nemaju dovoljno riječi da izraze svoje osjećaje pa ih izražavaju na način koji znaju. Važno je slušati ih s empatijom i po potrebi potražiti stručnu pomoć.
Primjetan pad ocjena ili gubitak interesa za školu može biti znak emocionalnih ili psiholoških problema. Uzroci mogu biti vršnjačko nasilje, teškoće u učenju, manjak motivacije ili neprepoznati poremećaji poput disleksije ili anksioznosti. Umjesto da se isključivo fokusiraju na ocjene, roditelji bi trebali pokušati razumjeti što stoji iza tih promjena, nježno razgovarati s djetetom, surađivati s učiteljima i pružiti podršku bez osude.