Uloga bake i djeda može biti prekrasna nadogradnja obiteljskoj dinamici, no istraživanja pokazuju da njihovo uključivanje u odgoj djece ima i pozitivne i negativne strane – ovisno o kvaliteti odnosa, stilu komunikacije i granicama koje su postavljene. Nesuglasice oko načina odgoja ili razine uključenosti mogu dovesti do napetosti u obitelji te negativno utjecati na dobrobit i odnose među generacijama. Iako većina baka i djedova djeluje iz ljubavi i želje da pomognu, neka ponašanja mogu postati izvor stresa za roditelje.
Kada djed ili baka uporno inzistira na nekom ponašanju ili komentaru za koje su roditelji već jasno dali do znanja da im smeta, to ukazuje na poteškoće s poštivanjem granica. Psihoterapeutkinja Eli Harwood objašnjava da sposobnost prihvaćanja granica podrazumijeva otvorenu komunikaciju i spremnost na promjenu ponašanja nakon povratne informacije. Primjerice, ako dijete zamoli da ga se ne zove nadimkom koji ne voli, a baka ili djed to ignoriraju, jasno je da još nisu naučili poštovati granice koje roditelji i djeca postavljaju, piše YourTango.
Jedan od znakova da baka ili djed imaju poteškoća s granicama jest kada se "slučajno" pojavljuju na aktivnostima unuka bez prethodne najave. Tako se suptilno uključuju u događaje i odluke u koje inače ne bi trebali biti uključeni – često s namjerom da "pomognu" ili "budu podrška". No, kako ističe savjetnica za odnose Erika Jordan, takvo ponašanje često prikriva potrebu za kontrolom i teškoće s prihvaćanjem novih obiteljskih pravila.
Naravno da mnogi djedovi i bake žele provoditi što više vremena s unucima, osobito ako ih rijetko viđaju. Ipak, osjećaj da im to pravo automatski pripada može stvoriti ozbiljne napetosti. Ideja o brižnim i prisutnim bakama i djedovima divna je i poželjna – ali nije prihvatljivo očekivati da budu u središtu svega i da se roditelji podređuju starijoj generaciji. Fokus treba biti na djetetu, a ne na održavanju zastarjelih obiteljskih dinamika.