Zašto ne treba dekriminalizirati marihuanu?

PITANJE legalizacije odnosno dekriminalizacije marihuane već se dulje vrijeme povlači po novinskim člancima, stručnim časopisima, ali i saborskim klupama.

Ovo zadnje ne treba pripisivati ničem drugome do pukom ubiranju političkih bodova pred izbore, ali činjenica jest da se o legalizaciji odnosno dekriminalizaciji lakih droga (prvenstveno marihuane) govori puno otvorenije nego prije,  za što je najvjerojatnije zaslužno "prepisivanje" iz zakonskih odredbi (pažljivo odabranih) europskih zemalja kao što su Nizozemska i Španjolska.

Da prvo razjasnimo dva bitna, ali nekima još uvijek nejasna termina - legalizacija i dekriminalizacija.

Legalizacija bi značila da je marihuanu sasvim legalno konzumirati i posjedovati, s tim da bi eventualni zakon o legalizaciji marihuane odredio mjesta gdje se "trava" smije konzumirati, kao i količine koje bi konzument smio imati kod sebe. Konzumiranje marihuane izvan za to previđenih lokacija kažnjavalo bi se, kao i posjedovanje količina većih od one predviđene zakonom.

Dekriminalizacija znači da bi konzumiranje i posjedovanje marihuane još uvijek bio ilegalno, samo po donošenju zakona o dekriminalizaciji marihuane konzument (odnosno osoba uhvaćena s nekom količinom marihuane) više ne bi dobio krivičnu prijavu i policijski dosje, nego bi bio prekršajno prijavljen te bi najvjerojatnije bio dužan platiti novčanu kaznu, čija bi visina bila predviđena zakonom.

Ukratko, legalizacijom bi marihuana postala legalna supstanca (naravno, u određenim količinama), a dekriminalizacijom bi ostala ilegalna, ali bi zakonske posljedice za konzumente marihuane bile bitno blaže.

Budući da još uvijek nitko ozbiljan ne predlaže mogućnost legalizacije marihuane u Hrvatskoj, u ovom ćemo se članku baviti isključivo argumentima za i protiv dekriminalizacije.

Argumenti zagovornika dekriminalizacije obično se svode na par točaka:

1. Ako se marihuana dekriminalizira, policija će svoje aktivnosti više usmjeriti na borbu protiv dobavljača (dilera), a manje na krivično sankcioniranje samih konzumenata.


2. Sadašnji Zakon o kaznenom postupku ne razlikuje teške droge (heroin, kokain) od marihuane, pa bi sudac (strogo tumačeći slovo zakona) koji pred sobom ima čovjeka uhvaćenog s jednim "jointom" mogao izreći istu kaznu kao da je ulovljen s heroinom.

3. Zakon ne pravi razliku između veće i manje količine droge nađene kod nekoga, tako da ta prosudba ostaje na sucima. Zakonom o dekriminalizaciji točno bi se definiralo što se smatra većom, a što manjom količinom droge.

4. Policija je po zakonu dužna privesti svakog tko konzumira marihuanu te ga proslijediti sudu. Konzument "trave" automatski dobiva policijski dosje, kojeg se ne može riješiti do kraja života. Opće je poznato da velika većina tvrtki pri zapošljavanju novih ljudi traži potvrdu o nekažnjavanju, iz koje je vidljivo da je potencijalni zaposlenik svojevremeno počinio krivično djelo ako je ikad ulovljen s bilo kojom količinom marihuane.

Po skromnom mišljenju autora teksta, gornji argumenti donekle stoje, ali su argumenti protiv dekriminalizacije ipak jači.

Naime, sadašnja sudska praksa u Hrvatskoj ipak pokazuje kako suci blagonaklono gledaju na konzumente marihuane, naročito na one uhvaćene sa količinom "trave" koja je tu očito za osobnu upotrebu. Vjerojatno ne postoji osoba u Hrvatskoj koja je završila na izdržavanju  zatvorske kazne zbog jednog jointa ili male količine «trave».

Nadalje, dekriminalizacija marihuane bi bez sumnje dovela do povećanja broja konzumenata te droge – što definitivno nije u interesu društva (jer je pušenje marihuane dokazano štetno po zdravlje, bez obzira na tvrdnje nekih žestokih pobornika legalizacije).

Za konzumente s dovoljno novaca da plate kaznu prekršajnom sucu svaki put kad ih ulove, «trava» bi postala praktički legalna. Čim bi u društveno-pravnom smislu postalo "manje opasno" pušiti marihuanu, porastao bi broj znatiželjnika koji će «travu» probati bar jednom (od kojih bi dio sigurno nastavio pušiti), upravo zbog činjenice da bi konzumiranje marihuane u pravnom smislu bilo jednako "težak prekršaj" kao i pogrešno parkiranje.

Što se tiče policije, i ona je relativno tolerantna kad se radi o pušačima marihuane. Da nije tako, brojne policijske patrole koje noću po zagrebačkim prometnicama rutinski zaustavljaju automobile kako bi im «provjerili opremu» mogle bi se jednostavno zaputiti u obližnje parkove, gdje se mladi često zabavljaju konzumirajući marihuanu.

Zašto, dakle, ne treba dekriminalizirati marihuanu?

Zato što je ona, u današnjim uvjetima, ionako dostupna svima koji ju žele pušiti bez nekih ozbiljnijih pravnih posljedica, a dekriminalizacijom bi se postigao neželjeni učinak povećanja interesa dotad ne-pušačke populacije za marihuanu. 

Komentare možete pogledati na ovom linku.

Pročitajte više

 
Komentare možete pogledati na ovom linku.