Prošle godine u ova doba pričali smo o nadnacionalnoj podršci Marku Purišiću i Baby Lasagna timu.
Sjećate se kad su Hrvati uzdignute glave došli u Švedsku, potpuno spremni izdominirati na natjecanju koje nam je dotad bila isprazna parada kiča? Prvo mjesto na kladionicama dolazilo je postupno, u stalnoj izmjeni s nebinarnim Švicarcem čija pjesma nije ostavila nikakav trag u povijesti Eurosonga. Rim tim tagi dim postao je europska, pa i globalna senzacija, a Hrvati se na ljetovanju u inozemstvu više ne moraju referirati samo na Luku Modrića.
Baby Lasagna ekipa bila je meta svih svjetskih medija. Analiziralo se sve, od Markove visine pa do odnosa prema vjeri, ocu, poslu, glazbi, ovisno o tome koliko je medij kvalitetan.
Simpatije javnosti bile su tolike da se ogorčenost nepravednim drugim mjestom mogla usporediti s puno većim i ozbiljnijim tragedijama. Kako je moguće da žiri preglasa publiku u tolikoj mjeri? Kako je moguće da naš nacionalni heroj neće dobiti sretan kraj?
Marko i njegova ekipa dobili su kraljevski doček koji im je značio možda i više nego pobjeda na Eurosongu. Već tad se zviždalo diletantima s HRT-a koji su pokušali pobrati zasluge – ljudi su znali kako stoje stvari i konačno se moglo pričati o zrnu meritokracije u našoj glazbenoj industriji.
Kad je Marko odbio Plenkovićevih 50 tisuća eura kojima se HDZ pokušao uguziti u ovu lijepu priču, Hrvati su dobili makar kratkotrajnu inspiraciju da ne moraju baš uvijek robovati normama i izigravati dvorske slugane.
Gledajte, razlog što ja volim pisati o Dori i Eurosongu nije taj što smatram ova natjecanja prilikom da čujemo najbolju glazbu na istom mjestu. Ni natjecateljski dio mi nije naročito zanimljiv, pa ni izvođači koji se tu prijavljuju. Sinoć nisam gledao Eurosong i vjerojatno baš ništa nisam propustio, kao ni većina vas.
Ali bilo bi ludo zanemariti potencijal Dore, a onda i Eurosonga, u široj slici glazbene industrije.
Dora je potpuno sramotna manifestacija o čijem sukobu interesa sam pisao na sva zvona. OK, nije vas briga, puno je zanimljivija priča o korištenju spolnih organa od toga da seciramo zašto je HRT potrošio skoro milijun i pol eura na natjecanje u kojem je jedna osoba imala toliku jurisdikciju i financijsku korist da je privatizirala Doru i pozvala svoje prijatelje da se maksimalno okoriste njome.
Prošle godine smo svi stali iza jedine osobe koja je (potpuno slučajno) izbjegla filter HRT-ove organizacije koja privilegira pobjednike Dore još i prije nego se prijave.
Ovogodišnji pobjednik bio je žrtva tih malverzacija prije samo par godina! Baby Lasagna bio je ponos Hrvatske koju je, dirnut podrškom, drčno i samouvjereno predstavljao – čemu svjedoči i njegov nadolazeći nastup u finalu Eurosonga s Kaarijom.
Donio je svijest o alternativnoj glazbi koja treba biti zastupljenija u našoj industriji, a privilegiranu poziciju na kojoj se otad nalazi iskoristio je da bi promovirao mlađe izvođače koji ne dobivaju previše pozornosti u medijima.
Baby Lasagna nekoliko mjeseci bio je tema četiri milijuna Hrvata koji su navijali svim srcem i držali dah u trenutku objave rezultata, kako i na Dori, tako i na Eurosongu. Na trenutak je postao najvažnija sporedna stvar na svijetu umjesto nogometa, mog glavnog protuargumenta kad mi netko kaže da su ove stvari nebitne i kad se ne mogu načudit što netko prati svijet glazbe.
Ove godine kolektivno smo se vratili na tvorničke postavke: malverzacije HRT-a su očigledne, manipulacija rezultatima providna kao i uvijek, ali ovaj put im se nije potkrala greška kao u slučaju Baby Lasagne.
Natalie Balmix i Disco lizard, potencijalne senzacije Eurosonga, Grgić i njegova ekipa su bacili u smeće i postavili Grgićevog prijatelja Marka Bošnjaka da se koprca u PR-u aktivnog sramoćenja Hrvatske koje mu je jedino preostalo.
To što su mu učinili medvjeđu uslugu i obilježili karijeru ovim brodolomom zbog kojeg će ga nacija koje se odrekao zauvijek smatrati antipatičnim uživateljem HRT-ovog brenda privilegije… To im nije toliko važno jer si Marko Bošnjak ne može dopustiti takvu perspektivu, a oni već iduće godine mogu dovesti iduću žrtvu.
A svi vi morate biti svjesni da ste dio krivice što ove godine nismo bili ponosni na Hrvata koji bi nas predstavljao u Europi. HRT radi što radi svake godine, sukobi interesa očiti su i malom djetetu, ali vi svejedno sve prepuštate slučaju bez obzira na količinu informacija koje su vam pred zdravim očima.
Umjesto da se pobunite, šaljete mejlove i tražite objašnjenja za HRT-ove sukobe interesa, što vi radite? Bavite se površnim detaljima, poput onoga da svom snagom grizete LGBT mamac koji su vam bacili iz PR-a Marka Bošnjaka u suradnji s Mojmirom.
Ali tko sam ja da vam govorim kako da trošite svoj novac?
Platili ste milijun i pol eura i dobili ste:
Bravo! Vidimo se dogodine!
Sad ćemo sve izvući iz p*****:
O nelojalnim namještaljkama prije Dore – kako su izbacili narodnog favorita.
>>Kako je HRT uklonio konkurenciju g. Bošnjaka
O još nelojalnih namještaljki prije Dore – kako su izbacili modernu konkurenciju.
>>Kako je HRT uklonio još konkurencije g. Bošnjaka
O Bošnjakovom prijatelju Luki Grgiću koji je bio i u žiriju, ali i ključni lik organizacije. Nisu se spominjali ni drugi njihovi prijatelji koji su apsolutno izdominirali brojem pjesama u selekciji.
>>Kako je queer ekipa od Dore napravila privatni party te zauzela i žiri i organizaciju
O Robertu Marekoviću kojeg HRT plaća preko 26 godina, a ipak se natječe bez problema i sukoba interesa.
>>Kako se čovjek na platnoj listi HRT-a natječe na Dori (opet)
O Marku Tolji i Miji Dimšić koji su također upali na Doru S BLISKIM POSLOVNIM SURADNIKOM U STRUČNOM ŽIRIJU!
>>Kako Marko Tolja dobro posluje s HRT-om
O tome kako je HRT izmanipulirao pobjedu Marka Bošnjaka.
>>Kako je HRT izmanipulirao pobjedu Marka Bošnjaka
O tome koliko je ruglo što HRT gledateljima još laže u oči da je Dora "S PRODUKCIJSKE STRANE ODLIČNO ODRAĐEN POSAO".
>>Kako HRT gledateljima laže u oči
Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala.