PO STAROM dobrom običaju i sukladno tradiciji medijskog tretmana velikih glazbenih događaja, nije posebno iznenađenje da je pisanje o "najvećem plaćenom koncertu na svijetu" postala savršena prilika za još jedan povijesni rekord - najviše napisanih tekstova o Thompsonovom koncertu u povijesti Hrvatske.
I možda po prvi puta u istoj toj povijesti, ovaj medijski overkill moguće je razumjeti.
Mediji pišu da će to biti spektakl epskih razmjera, ali neprestano se ističu brojke vezane za stvari koje su bez ikakve sumnje bitne, no ispada kao da najavljuju najveće masovno pražnjenje mjehura u povijesti. Dva kilometra šanka, 5000 konobara, besplatna voda, cisterne i slavine, a svu tu tekućinu moći ćete isprazniti u 2500 toaleta i vrtoglavih 500 metara pisoara.
UŽIVO Thompsonova presica o detaljima koncerta na Hipodromu
Objavljuje Index.hr u Petak, 6. lipnja 2025.
Pet. Stotina. Metara. Pisoara.
Ovaj domoljubni zlatni tuš moment na stranu, samo Thompson može logistički pakao organizacije polumilijunskog gužvanja na livadi pretvoriti u medijski događaj o kojem se raspravlja već mjesecima, a da ljudi tu birokratsku dosadu i dalje čitaju.
Gdje je osiguran parking? Koliko ima redara i odakle ih namjeravaju povući? Što je s rasporedom ulaza? Protok ljudi? Neometan? Kakvi smo sa sanitarnim čvorom? Samo kartice? Ništa keš? Što je s papirima? Gdje je ključni elaborat?
Sva ova pitanja vrlo vjerojatno izazivaju erekcije inspektora, ali nisu baš pozivnica za ludi tulum.
I dok "1100 rasvjetnih tijela i 2100 LED ekrana" zvuče kao stavke s računa električara, "bina veličine zgrade od 12 katova", "bacači plamena" i "1000 dronova koji će na nebu pokazivati slike koncerta" djeluju kao show do jaja.
I nesumnjivo je da će taj show takav i biti.
Sama masovnost ovog koncerta bit će već dovoljan spektakl i dokaz apsolutne i neupitne moći Thompsona, ali i već odavno očite i nebrojeno puta dokazane nemoći svih nas koji smo ga godinama kritizirali i/ili pokušavali na ovaj ili onaj način ugasiti.
Da si ne lažemo, dio medija i dalje aktivno pokušava objasniti "fenomen" odlaska na koncert najpopularnijeg glazbenika u povijesti Hrvatske. Zašto toliko ljudi ide na koncert?
Je li to zato što je Hrvatska prepuna ustašofila? Znači li to da se moralno tkivo ovog društva potpuno raspalo? Postoji li neki drugi razlog? Koji je to razlog? Zvuči li taj razlog dovoljno uvjerljivo da na njemu izgradimo narednih 10 tekstova?
Što točno u ovoj fazi nije jasno i što si još točno moramo objasniti vezano za Thompsona, a da već nismo? Godinama smo tvrdili da ga slušaju ustaše i oni koji si to još nisu priznali, ali sad svi znamo da to nije istina i da je taj argument s vremenom postao ekvivalentan korištenju Hitlera u političkoj raspravi u kojoj gubite.
Onda smo ih nazivali krezubim seljačinama jer ako ih ne možeš objasniti, demoniziraj ih. Te su se kritike pokazale bezubima. Nakon toga smo pokušali starim dobrim glazbenim elitizmom tvrdeći da fanovi Thompsona "ne razumiju glazbu" ili "nisu dovoljno naslušani da bi slušali bilo što zahtjevnije od tog smeća", zaboravljajući pritom da argumenti koji drže vodu u srednjoj školi zvuče smiješno kada ih izgovaraju ljudi stariji od 20.
U ovoj fazi iole ozbiljniji sociolozi, glazbenici ili poznavatelji pop kulture već su odavno prestali davati izjave vezane za Thompsona jer svima je jasno da samo dolijevate benzin u krntiju bez kotača koju u 2025. sizifovski guraju samo najuporniji.
I nije da se ne isplati boriti za pravu stvar već ta "prava stvar" više nije ni jasna nikome izvan medijskog ideološkog balona, a "borba" sve češće zvuči kao eufemizam za najobičniji "virtue signaling". Da, svi znamo s čim je koketirao i to nešto neke od nas smeta, puno veći broj ne smeta i jebi ga, očito nije "cancelabilno" u Hrvatskoj.
Međutim, ustaštvo je već toliko dugo šlagvort priča o Thompsonu da je s vremenom izgubilo svaki značaj, a i on je shvatio da ustaštvo u svom eksplicitnom obliku nije isplativo.
Ovdje je i način na koji se bavimo njegovom glazbom kompletno nelogičan. Da sva ova opažanja primijenite na bilo kojeg drugog izvođača, ispali biste smiješni jer svim se silama trudite objasniti zašto oni vole glazbu koju VI smatrate "nedostojnom".
Štoviše, radi se o glazbi koju slušate isključivo s ciljem da u njoj pronađete nešto sporno i koju, u konačnici, odbijate razumjeti jer ne vjerujete da u njoj postoji išta vrijedno razumijevanja. Iščuđavamo se nad općim mjestima u njegovim pjesmama i upornom oslanjaju na provjerene tematske obrasce kao da to ne opisuje 95% sve popularne glazbe u svijetu.
I onda, kada glazba dizajnirana da dopre do Thompsonove publike, dopre do Thompsonove publike, koristimo intelektualne i semantičke akrobacije da objasnimo zašto je to loše ili problematično u slučaju Thompsona, a ne u slučaju apsolutno svakog izvođača na sceni koji ima višedesetljetnu karijeru i publiku s određenim očekivanjima.
Doslovno mi ne pada na pamet jedan jedini izvođač kojeg su mediji toliko pokušavali objasniti, raščlaniti, dešifrirati i demistificirati, a da su u isto vrijeme toliko fulali na svakom koraku.
I pritom ne mislim da je ovo opažanje dublje već samo to da bismo svi trebali biti svjesni da ako nekoga 20 godina objašnjavate i još si ga uvijek niste objasnili, objašnjavanje ljudi očito nije posao koji vam ide od ruke.
Osim toga, trebamo znati da "oni koji slušaju Thompsona slušaju i srpske cajke" u 2025. više nije toliko napeta doskočica niti krunski dokaz licemjerja. U rangu je s "motaj kablove", "zna li se šta" i "pitam za frenda".
Ljude nije brige jeste li ih uhvatili u ovom činu domoljubne disonance. Upravo suprotno. Boli ih kurac. Pogotovo ako ste iskoristili frazu "domoljubna disonanca". Vole cajke, vole Thompsona, a vi ne razumijete ni jedno ni drugo. A bol koju vi osjećate možda nije bol izazvana širenjem štetne ideologije već bol izazvana spoznajom da su vremena glazbenih "gatekeepera" odavno iza nas.
Gledajući iz perspektive medija koji su mu godinama iz opravdanih, ali i neopravdanih razloga jahali po vratu, ovaj gigantski koncert na neki je način i tulum svih nas koji tamo nećemo biti, ali ćemo sa sigurne udaljenosti promatrati uspjeh čovjeka na izgradnji čijeg smo fenomena i sami godinama aktivno radili jer liberali i ljevičari bili su tu na svakom koraku njegove karijere.
Od ranih početaka kada su iz zajebancije dofurali njegov prvi singl na radio i učinili ga zvijezdom, preko trenutka kada su ga gurnuli u prvi plan uhvativši ga kako pjeva "Jasenovac i Gradiška stara" pa sve do dana kada poput razrednih štrebera zabrinuto ukazuju na to da za koncert na Hipodromu "još uvijek nema ključnog elaborata".
Stoga, kritičari, glazbeni znalci, liberali i ostali partizani zarobljeni u ovoj "human centipede" vezi s Thompsonom, ako vas to imalo tješi, njegov uspjeh je i naš uspjeh. Naš dečko je uspio.
Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala.