Brian Wilson, legendarni glazbenik, tekstopisac i producent Beach Boysa koji je stvorio neke od najljepših pop pjesama u povijesti, preminuo je s 82 godine.
U objavi na Instagramu u srijedu, Wilsonova obitelj napisala je: "Slomljena srca objavljujemo da je naš voljeni otac Brian Wilson preminuo. Trenutačno smo bez riječi. Molimo vas da poštujete našu privatnost dok naša obitelj tuguje. Svjesni smo da ovu tugu dijelimo s cijelim svijetom."
Kao vodeća kreativna sila Beach Boysa, Wilson je stvorio zvuk koji je bio bezbrižan, ali i melankoličan, obilježavajući nesigurni utopizam Kalifornije sredinom stoljeća. Koristeći ambiciozne studijske tehnike, dao je glazbi Beach Boysa grandioznost koja je pjesme o surfanju, vožnji, djevojkama i mladosti transformirala u refleksivnije i često psihodelične skladbe.
Album Pet Sounds iz 1966. godine, koji je Wilson gotovo u potpunosti napisao i producirao, smatra se ne samo remek-djelom Beach Boysa, već i za mnoge najvećim albumom svih vremena.
Wilson je rođen 1942. u Inglewoodu, u južnoj Kaliforniji. Bio je prirodni glazbenik s apsolutnim sluhom koji je još kao beba mogao otpjevati fraze koje su mu pjevali. Naučio je svirati klavir dok su on i njegova mlađa braća Carl i Dennis zaljubljivali u R&B, rock'n'roll, doo-wop i pop.
Iako je djelomično oglušio na jedno uho, vjerojatno zbog napada lokalnog dječaka, on i Carl osnovali su školsku grupu Carl and the Passions, kojoj su se kasnije pridružili Dennis i prijatelj Al Jardine, a potom i rođak Mike Love. Njihov otac Murry, s kojim je Wilson imao složen odnos i kojega je kasnije optužio za fizičko zlostavljanje, ohrabrivao ih je u tome.
Prva Wilsonova pjesma za grupu, koja se uskoro preimenovala u Beach Boys, bila je Surfin' iz 1961. godine. Usred niza hitova poput Surfin' Safari, Surfer Girl i Surfin' USA, potonja je dosegnula treće mjesto na američkim ljestvicama i osigurala njihov proboj.
Postao je i producent za treći album Surfer Girl, a grupa je do kraja 1960-ih izdala čak 15 albuma. Wilson je težio da Beach Boysi ne budu shvaćeni samo kao bend koji pjeva o surfanju i automobilima, pa je svoje pjesme sve više produbljivao, osobito na albumu Pet Sounds, zamišljenom kao cjelina, s kompleksnim aranžmanima u kojima se nalaze i orkestralni instrumenti i boce Coca-Cole.
Wilson je počeo koristiti kanabis i LSD, a potonji je opisivao kao kreativno koristan. Pjesmu California Girls napisao je upravo na prvom tripu, ističući da mu je LSD pomogao "pomiriti se s time tko si, što možeš i što ne možeš". No njegova je zlouporaba droga, uz intenzivan rad, vjerojatno pogoršala mentalne probleme koji su počeli u tinejdžerskoj dobi.
Počeo je čuti glasove u glavi, proveo vrijeme u psihijatrijskim bolnicama krajem 1960-ih, a s vremenom se udaljio od članova benda. Dijagnosticiran mu je schizoafektivni poremećaj i blagi oblik bipolarne depresije. 2019. rekao je: "Bilo je trenutaka kada moja mentalna bolest nije bila podnošljiva, ali uz pomoć liječnika i lijekova uspio sam voditi divan, zdrav i produktivan život."
Unatoč teškoćama, projekt Smile, zamišljen kao nastavak Pet Soundsa, nikad nije dovršen (iako ga je Wilson 2004. objavio kao solo album, a izvorne snimke izašle su 2011. kao The Smile Sessions).
Ostali članovi benda počeli su sve više sudjelovati u pisanju pjesama, a Wilsonove pjesme povremeno su se pojavljivale dok su Beach Boysi nakon komercijalnog pada krajem desetljeća snimili cijenjene albume Sunflower i Surf's Up.
Nakon smrti oca, početak 1970-ih bio je posebno težak za Wilsona: povećao je unos droga, dobio na težini i ponovno se izolirao. Vratio se u bend 1976. s albumom 15 Big Ones, ali krajem desetljeća opet je potonuo u alkoholizam, ovisnost o drogama i prejedanje, a pogodila ga je i smrt brata Dennisa 1983. godine.
Tijekom 1980-ih, uz strogi nadzor psihologa Eugenea Landyja, njegovo se stanje popravilo, a nakon što je napustio Beach Boyse, 1988. objavio je svoj prvi solo album.
Početkom 1990-ih ponovno je prolazio teško razdoblje: sudski se izvukao iz ugovora s Landyjem, koji mu je postao i tekstopisac te se upisao u njegovu oporuku, zbog čega je protiv njega podnio zabranu prilaska. Njegova majka, braća Carl, Love i Jardine tužili su ga zbog klevetničkih izjava u autobiografiji iz 1991., a godinu kasnije i Love ga je tužio zbog tantijema i dobio.
Wilson je nastavio povremeno izdavati solo albume i ponovno se ujedinio s Beach Boysima 2011. godine (ovaj put bez Carla, koji je umro 1998.) za turneju i album That's Why God Made the Radio. Bend se zatim ponovno razišao: Love je nastavio s nastupima pod imenom Beach Boysa, dok su Wilson i Jardine zajedno nastupali, uključujući i turneju za 50. obljetnicu Pet Soundsa 2016. godine.
2021. je prodao prava na svoj glazbeni katalog Universal Musicu za 50 milijuna dolara, a posljednji koncert održao je 2022. godine u sklopu zajedničke turneje s bendom Chicago. Godine 2024. objavljeno je da boluje od demencije, a nekoliko mjeseci kasnije sud ga je stavio pod skrbništvo.
Dvaput je bio oženjen. S prvom suprugom Marilyn Rovell, s kojom se vjenčao 1964. godine, imao je dvije kćeri, Carnie i Wendy, koje su kasnije osnovale grupu Wilson Phillips i postigle tri američka broja jedan. Wilson i Rovell razveli su se 1979. godine. Godine 1995. oženio se s Melindom Kae Ledbetter, koju je upoznao 1986. i koja mu je postala i menadžerica. Zajedno su posvojili petero djece. Melinda je preminula u siječnju 2024. godine.
Osim autobiografija iz 1991. i 2016. godine, Wilsonovu je priču ispričao i biografski film Love & Mercy s Paulom Danom u glavnoj ulozi (2014.), kao i dokumentarni film Brian Wilson: Long Promised Road iz 2021. godine.