Sve manje Amerikanaca - a osobito mladih - ima veze s organiziranom religijom. No to ne znači da su izgubili vjeru. Milenijalci (oni rođeni krajem '80-ih i početkom '90-ih) sve više okreću leđa tradicionalnoj religiji. Nova znanstvena studija pokazuje da napuštaju Crkvu, ali ne zato što više ne vjeruju, nego zato što traže nešto autentičnije, ljudskije, iskrenije.
Studija, objavljena u travnju u časopisu Socius, nosi simboličan naslov: Oslobađanje iz željezne krletke: Individualizacija američke religije. "Željezna krletka" je izraz iz sociologije koji je uveo Max Weber kako bi opisao osjećaj gušenja u modernim, birokratiziranim institucijama koje sve više gube duhovni i ljudski smisao. U ovom kontekstu odnosi se na religijske institucije.
Tim istraživača sa sveučilišta Cornell, Tulane i Oklahoma analizirao je život i duhovni put više od 1300 mladih Amerikanaca rođenih između 1988. i 1997. godine. Pratili su ih u četiri vala istraživanja, od 2003. do 2013., od tinejdžerskih dana do rane odrasle dobi.
Rezultati su jasni: udio onih koji ne pripadaju nijednoj religiji raste. Prije nekoliko desetljeća činili su tek 5% stanovništva. Danas su već na više od 25%. Mladi sve rjeđe idu na misu, rjeđe se mole, sve češće meditiraju i sve manje žele da im netko govori kako se treba ponašati ili što je "ispravno vjerovati".
Jedan od sudionika, Chris, u zadnjem intervjuu je rekao: "Odrastao sam kao katolik. Išao sam na misu stalno. Ali kako sam rastao, počeo sam sve više uviđati da sam umoran od crkve u kojoj slušam o politici. Umoran sam od propovijedi o tome kako gejevi ne bi smjeli imati pravo na brak. Rekao sam svećeniku: ‘Za nekoga tko propovijeda prihvaćanje ponašate se poprilično diskriminatorno. To nije religija kakvu želim.’"
Autor studije Landon Schnabel s Cornella kaže kako se ne radi samo o političkoj polarizaciji. Ljudi ne odlaze iz Crkve zato što su "progresivni" ili "liberali", nego zato što njihova osobna etika i vrijednosti više ne nalaze mjesto u institucionaliziranoj religiji.
"Ljudi sve više biraju živjeti u skladu s onim u što stvarno vjeruju. Osjećaju da sudjelovanje u crkvenim zajednicama nije u skladu s njihovim vrijednostima - empatijom, individualnošću i otvorenošću prema drugima", kaže Schnabel.
Zanimljivo, iako se crkve prazne, mnogi i dalje vjeruju u Boga. Samo se ta vjera izražava na drugačiji način - manje kroz propovijedi, više kroz osobna uvjerenja, meditaciju, duhovnost.
Kao što autori naglašavaju, ovo nije znak "kraja vjere", nego njezine transformacije. Ljudi se ne odriču nužno duhovnog iskustva, samo ga više ne žele tražiti pod svodovima institucija koje im sve češće izgledaju kao željezna krletka.