Zamislite da doputujete u Sjedinjene Američke Države, odjeveni besprijekorno, u svojim omiljenim štiklama – samo da vam netko kaže da za hodanje u njima trebate dozvolu. Ne zato što ulazite u područje visoke sigurnosti, već zato što ste upravo zakoračili u Carmel-by-the-Sea, pitoreskni gradić u Kaliforniji koji ozbiljno shvaća pitanje štikli.
Koliko god nevjerojatno zvučalo, ovo pravilo je posve stvarno. Naime, ako su vaše štikle više od 5 centimetara, tehnički ih ne smijete nositi na javnim površinama – osim ako ne pribavite službenu dozvolu iz gradske vijećnice.
Iako na prvu djeluje kao pokušaj modnog nadzora, zakon zapravo nema nikakve veze s estetikom. Pravilo postoji još od 1963. godine, a razlog leži u – korijenju drveća. Gradić je dom velikih čempresa i borova Monterey, čije su snažne korijenske mreže tijekom desetljeća podigle pločnike, stvarajući brojne neravnine i pukotine.
U takvim uvjetima, nošenje visokih i nestabilnih potpetica postaje rizik, a potencijalne ozljede lako mogu završiti tužbama protiv grada. Kako bi se pravno zaštitili, gradski su čelnici donijeli jedinstveno rješenje: ljudima je dopušteno nositi štikle – ali samo ako potpišu izjavu kojom se odriču prava na tužbu u slučaju ozljede. Ta izjava dolazi u obliku službene dozvole.
Vjerovali ili ne, mnogi posjetitelji stvarno dolaze u gradsku vijećnicu po ovu dozvolu – ponekad samo iz zabave. Dokument je besplatan, personaliziran s vašim imenom i potpisan od strane službenika. Turisti ga često skupljaju kao neobičan suvenir, a nerijetko ga i objavljuju na društvenim mrežama.
Zanimljivo je da se ovo pravilo zapravo ne provodi u praksi. Policija neće zaustavljati prolaznike niti tražiti "dozvolu za štikle". No, ako se spotaknete i padnete u štiklama koje ne zadovoljavaju uvjete i pokušate tužiti grad, dobit ćete ljubazan podsjetnik – trebali ste zatražiti dozvolu.
Drugim riječima – nositi štikle možete, ali ako se ozlijedite, sami ste si krivi.
Carmel-by-the-Sea poznat je po svojoj predanosti čistoći i pravnoj prevenciji. Do prije nekoliko godina, u središtu grada bilo je zabranjeno jesti sladoled – kako bi se spriječilo prljanje pločnika. Zamisao je bila jednostavna: manje ljepljivih tragova, više čistoće. No, mnogi turisti ostali su zatečeni idejom da bi mogli biti kažnjeni zbog običnog korneta vanilije.