MOGLI smo pretpostaviti da će se na sam spomen Cecinog dolaska u "ovu napaćenu Hrvatsku" otvoriti stare rane, a priča o nedopustivosti koncerta Arkanove udovice preplaviti medije. Znali smo to, jer ako na nešto možete računati, to je ta stara dobra navada Hrvata da se javno i na sve moguće načine opiru najezdi turbo-folka iako smo borbu već odavno izgubili i pomirili se sa žrtvama. A upravo ta omražena Ceca, žena čiji je nastup nezamisliv udarac Hrvatskoj, u opticaju je isto toliko dugo koliko i suluda ideja da je turbo-folk nešto što su nam mračne sile s istoka nametnule u trenutku nepažnje. Samo ste na sekundu otišli u dnevni boravak ne bi li na drugu stranu okrenuli longplejku najvećih domoljubnih hitova 90-ih, a kad ste se vratili, najmlađi vam je sin već potpao pod utjecaj Ace Lukasa.
Neredi u redovima za karte
Ipak, sudeći po bombastičnim naslovima, izgleda da bi njen navodni dolazak mogao izazvati nerede. Kada takvo što čujete, a svjesni ste njene popularnosti u ovim krajevima, prvo što vam kroz glavu proleti jest pitanje: "Nerede? Nerede u redovima za karte ili..."?
Realno, svi znamo da Hrvati masovno slušaju Cecu jer, jebi ga, slušaju narodnjake, a narodnjaci i Ceca idu zajedno kao halucinogene droge i psi, hijene i pirane. Čak i oni koji Cecu ovako predano preziru, u kući imaju barem jednog potomka koji će ih mučki izdati i na playlistu uvrstiti neku od njenih očajnih pjesama. Svi ostali, ovim se seljaštvom ne zamaraju jer život je prekratak da bi ga trošili na Cecu ili razmišljanje o bojkotu njenih koncerata. Za njih se Ceca neće i ne može "dogoditi", a za ostale pomoći ionako nema. Razloga za neodlazak na ovaj koncert previše je da bi se nabrojali, a ni jedan nužno ne mora biti njen brak s Arkanom. Ipak, zanimljivo je koliko nam je malo potrebno da cijelu priču dovedemo do apsurda i ispadnemo smiješni u nastojanjima da njen koncert prikažemo kao nešto izuzetno negativno.
Odjednom na scenu stupaju zabrinuti političari i određene skupine koje se protiv Cece bore najpromašenijim argumentima.
Jedno odlučno "bla"
Političari koji nisu mrdnuli prstom da podignu nivo niti ikada zucnuli o nekom konkretnom planu prosvjećivanja mladeži, odjednom se pretvaraju u narikače koje se skanjuju nad kulturom koja će biti nepovratno osakaćena ako dopustimo ovu nezamislivu strahotu. Ne budite toliko žestoki u svojoj kritici jer svi smo svjesni da je ovaj "žestoki otpor" samo očekivan put do simpatija glasača, način da sa golemim zakašnjenjem konstatirate nešto što je očito svima osim vama i nepotrebni podsjetnik na to da ćemo, neovisno o ishodu ovog cirkusa, i dalje imati iste probleme. Ova nakaradna sprdačina je, naravno, "ujedinila desnicu i ljevicu". Zašto? Zato jer je riječ o nečem potpuno trivijalnom, a naši se vrli veleumovi redovno mogu složiti samo oko jedne stvari - nečeg što nije bitno.
Ipak, ne prikupiti ove jeftine bodove u ovom trenutku bilo bi propuštanje izvanredne prilike. Imati nepopularan stav i reći da je ovo šansa da pokažemo da je prošlo više nego dovoljno vremena da neke stvari ostavimo iza sebe i ne bavimo se ludostima, očito je van razuma. Da stvar bude gora, ako već igrate na tu kartu, potrudite se da svoje borbe ne vodite na ovako očajnom terenu jer ispadate smiješni. Hrvatska kulturno tone zbog koncerta jedne narodnjačke zvijezde? Ako zabranimo Cecin koncert, budite sigurni da mladež neće pohrliti u kazalište da vide što je Svrtan učinio s Krležinom "Ledom". Završit će u narodnjačkom klubu i slušat će Cecu. Tamo gdje i inače završavaju svi koji slušaju cajke i svi oni kojima je kultura posljednje dugme na harmonici.
Tu sam rođen...
Isto tako, o Maksimiru govoriti kao hrvatskoj svetinji koju stihovi "deklarirane četnikuše" nikada neće okaljati, isprva zvuči kao: "Ne dopuštam da seljaštvo i prostačenje okaljaju mjesto gdje Zdravko Mamić konstruktivni dijalog redovito podiže na viši nivo". Ako postoji mjesto na kojem su mržnja, netolerancija, zatucanost i nacionalizam na domaćem terenu, onda je to svakako Maksimir. Teško je i izbrojati koliko smo puta čitali o fašističkim ispadima navijača i koliko su se puta ustaške pjesme orile tribinom. Drugim riječima, ne možete pronaći bolju lokaciju za paradu neukusa, divljanje i masovno seljaštvo. Blistav sjaj? Maksimir je mjesto na kojem je započelo rađanje samostalne Hrvatske?!!? Ne mijenjajte dilera jer prodaje vam čistu i očito vrlo moćnu "robu".
Teško je o ovom reći nešto pametno. Radi se o popularnoj pjevačici nepopularne biografije koju Hrvati, ili vole ili vole mrziti. Radi se o staroj priči koja nikada nije imala pametan završetak. Radi se o izvlačenju arhivskih snimaka i življenju u prošlosti. Radi se o vijesti koja će biti čitana. Radi se o zabranama koje u većoj slici ne doprinose apsolutno ničem. Radi se o onima koji se odbijaju suočiti s istinom i priznati da žive u zemlji u kojoj je Ceca već odavno zvijezda, održavala ona koncerte ili ne. Radi se o turbo-folku i zabludi da je riječ o "problemu" koji će nestati čim netko definira u čemu je tajna. Radi se o ljudima koji ne zaboravljaju i publici koja se ni ne sjeća.
Radi se o odličnoj reklami.