Treba vam još priča o ustašama i partizanima? Stigli su Jovanka i tajne službe

Foto: Press

KAD ČUJETE da se u regiji snima dokumentarac i da je interes velik, možete biti prilično sigurni da se radi o Drugom svjetskom ratu, što znači samo jedno - ustaše i partizani ponovo jašu. Kao da su ikad prestali.

Na veliku sreću kompletne regije, u istom trenutku emitiraju se čak dvije serije koje uspaljuju maštu zaljubljenika u ove besmrtne teme. Jedna je o NDH i već su sad mreže prepune povjesničara i "povjesničara" koji se prepucavaju oko toga tko će se više zapjeniti oko teme koja odbija krepati bez obzira koliko je vremena proteklo.

Ako itko ikada odluči snimiti (kvalitetan) domaći film o zombijima, tema se mora vrtjeti oko mladih koji iznenada ostaju zarobljeni u vukojebini gdje ih počinju napadati uskrsnuli ustaše i partizani jer ništa ne opisuje ove prostore bolje od toga.

Priča prepuna tajni... koje vjerojatno nikada nećemo otkriti

Osobne scenarističke aspiracije na stranu, dok je HRT upogonio domaću ljevicu i desnicu, RTS čini isto u dokumentarno-igranoj seriji Jovanka Broz i tajne službe u kojoj pratimo priču o prvoj dami Jugoslavije i, pretpostavili bi, njezinom odnosu s tajnim službama, ali u prvoj epizodi, taj se odnos spominje vrlo rijetko i zapravo je riječ o Jovanki Broz i njezinom odnosu s - drumroll - Titom.

Doduše, najzanimljiviji dijelovi odnosa s tajnim službama dolaze tek nakon Titove smrti kada su i ona i njezina kuća bile pod nadzorom jer su čelni ljudi strahovali da bi Jovanka mogla odati njihove prljave tajne u memoarima koji se nikada nisu pojavili. A njezinu su stranu priče željeli čuti svi. Posebno strani mediji zbog čega su joj svojevremeno oduzete osobna iskaznica i putovnica. Nijemci i Talijani navodno su joj nudili velik novac za priču, a Gadafi joj je nudio azil u Libiji.

Stane Dolanc i general Nikola Ljubičić bili su njezini najveći neprijatelji, a razlog su navodna saznanja koja je Jovanka imala o njihovoj prošlosti.  

Tito i Jovanka kao Jack i Rose?

U državi koja je žudjela, i nakon raspada još uvijek očito žudi, za vlastitom aristokracijom, ljubavna priča Jovanke i Jože ima sve što će zadovoljiti žeđ još uvijek opčinjenih podanika za raskoši, pikanterijama iz života nikad prežaljenog kralja i njegove velike ljubavi, ali i njihovom velikom romansom koja kao da je izašla iz pera partijskog komesara kojem pisanje romantičnih priča nije strast, već više obaveza.

Iako bi, u teoriji, priča o ljubavima najutjecajnijeg vođe na ovim prostorima trebala imati sve i biti izuzetno zahvalna za film/seriju, ova storija o pedesetineštogodišnjaku koji žnjara svoju 22-godišnju zaposlenicu koja nije STVARNO zaljubljena već više osupnuta činjenicom da je The Titu zapela za oko, jednostavno nije "Titanik" novog doba. Još kad na to dodate gro ne pretjerano animiranih povjesničara koji tu vezu opisuju istom strašću kao što bi opisivali prvo zasjedanje AVNOJ-a, budite bez brige, suze u očima neće vam pokvariti uživanje u ovoj erupciji ljubavi i strasti.

Iako govorimo tek o prvoj epizodi, činjenica jest da je igrani dio pametno odabran dodatak dokumentarnom dijelu jer koliko se da zaključiti, o njihovom se ljubavnom životu nije baš otvoreno i pretjerano pisalo već se sve svodilo na šuškanja i priče koje su isplivale kasnije, a to je idealna situacija da glumci to izdramatiziraju do maksimuma. I radi se o solidnim ulogama mlade Jovanke i nimalo mladog... Starog - kako su bliski suradnici zvali Tita.  

E sad, taj igrani dio pati od svih klasičnih problema od kojih pate više-manje sve dokumentarno-igrane serije, a to je da nisu pretjerano uvjerljive. Svi djeluju kao pomalo karikirane verzije pravih ljudi i to se posebno ističe kada se snimke pravih ljudi i glumaca koji ih igraju neprestano izmjenjuju. To nije nužno loša stvar već stvar osobne preferencije pa postoji velika mogućnost da to gledatelji neće ni primijetiti.

U svakom slučaju, glumci su solidno ili odlično izabrani (posebno Snežana Savić koja je idealna za ulogu Jovanke) i nakon nekog vremena takve detalje prestanete i primjećivati, a pretpostavljam da će do druge epizode desetodijelnog serijala to postati potpuno irelevantan detalj.

Povijest se ponavlja... I ponavlja... I ponavlja...

Je li činjenično na mjestu, reći će oni koji se takvim stvarima bave, ali bitno je pozabaviti se i time radi li se o perpetuaciji mita o "legendarnom Tiletu" ili pak demonizaciji njegovog lika i djela.

U prvoj epizodi bilo je teško odrediti.

Iskreno, teško da ćete dobiti dojam da se radi o jednom ili drugom jer svi se trude biti objektivni, a ako i očekujete neke Titove prljave tajne, teško je povjerovati da će se dogoditi nešto posebno zanimljivo jer ovo i nije serija o Titu već Jovanki i autori se stvarno trude prepričati NJEZINU priču, od djetinjstva u Lici, preko uspona i statusa jedne od najmoćnijih žena Jugoslavije, do nimalo sretne posljednje etape života.

Maksimum koji se očekuje su tračevi iz njihovog privatnog života, a prevelik naglasak na to mogao bi seriji dati "žuti moment" koji će autori vjerojatno željeti izbjeći.

Na veliku žalost svih onih koji žarko žele prizore nesputane strasti i znojem okupanog ljubavnog klinča... starog dežmekastog Zagorca i njegove puno mlađe žene.

Bračni seks jedva prodaje madrace i tablete za erektilnu disfunkciju, a bračni seks Jovanke i Tita spada u kategoriju seksa na koji ste slučajno nabasali nonšalantno uletjevši u nezaključanu sobu roditelja.

Dakle, nije da prodaje, više traumatizira.

Bilo kako bilo, obje ove serije donose zanimljiv sadržaj o vječnim opsesijama u državama koje su nastale raspadom Juge, ali u isto su vrijeme i tragikomičan podsjetnik na to da je u svemu tome teško stvarno uživati kao u dokumentarcima o minulim vremenima jer uvijek vas barem malo bocka gorka istina da su te teme i naša sadašnjost, a nažalost i naša budućnost.

Komentare možete pogledati na ovom linku.

Pročitajte više

 
Komentare možete pogledati na ovom linku.