Aplikacija Duolingo tvrdi da je "najbolji način na svijetu za učenje jezika". Aplikacija, kojom se služe deseci milijuna ljudi, hvali se "znanstveno potkrijepljenim pristupom" koji, kako kaže, "donosi mjerljive rezultate". Međutim, recenzente Spectatora nije uvjerila: oni smatraju a bi vrijeme potrošeno na Duolingo bilo korisnije utrošiti na gotovo bilo što drugo.
Naravno, od zaposlenih se ljudi ne može očekivati da jezike uče na najučinkovitiji mogući način, tako da sve ostave i neko vrijeme provedu u stranoj zemlji. No, tvrde recenzenti, već i letimično prelistavanje turističkog letka ili slušanje podcasta na željenom jeziku, usporenog na 0,5 × brzinu ako treba, vjerojatno će vam više koristiti i biti bolje prilagođeno vašim sposobnostima i interesima nego pet minuta dnevno na Duolingu.
Pa ipak, milijuni su nasjeli na Duolingove marketinške trikove. Jedna od novijih smicalica bila je "smrt" Dua, zelene sove, koju je pokosio Tesla Cybertruck. I u smrti, kao i u životu, Duo je ostao vjeran svojoj reputaciji emocionalne ucjene.
Korisnicima je poručeno da trebaju skupiti 50 milijardi XP‑a (iskustvenih bodova) – drugim riječima, češće otvarati aplikaciju i tako joj povećavati prihod – da bi ga oživjeli. Uspjeli su; sova je uskrsnula. "Lažirao sam vlastitu smrt", objavio je Duolingo, "i svi ste položili test."
Kakve veze ta PR strategija ima s učenjem jezika? Nikakve, naravno. No možda je to i prikladno kad shvatite da Duolingo više nalikuje internetskoj igrici nego aplikaciji za učenje jezika – i to prilično dosadnoj, piše Spectator.
Duolingo se voli hvaliti da je bolji od uobičajene sveučilišne nastave, što možda ponešto govori o stanju akademske zajednice. Ali i upis na prosječno sveučilište, uz obveznu praksu u inozemstvu, vjerojatno je bolji način za naučiti jezik nego Duolingo.
Društvene mreže prepune su prigovora na Duolingovu neučinkovitost. Jedan korisnik, unatoč nizu od 1 810 dana na tečaju japanskoga, nije znao ni napisati "hvala". Chris Stokel‑Walker požalio se u Timesu da nakon 300 dana s Duolingom "još uvijek ne može pričati njemački sa svojom obitelji". "Što radim pogrešno?", pita se. Mogli bismo zlurado odgovoriti: "Koristiš Duolingo."
Klasična obrana glasi da je Duolingo bolji nego ništa ili da služi tek kao početna točka. No može li biti i štetan? Poput mnogih "ed‑tech" alata, s jarkim bojama i forama da vas održe budnima, Duolingo stvara dojam da gramatika zapravo nije važna i da je učenje jezika tek puko prepoznavanje nasumičnih riječi, ponekad složenih u rečenice.
Taj pristup osobito zapinje kod jezika s drugim pismima, poput japanskog ili hebrejskog, te kod jezika kao što je latinski, gdje se sustav padeža i deklinacija mora temeljito objasniti. Ukratko, Duolingo je neiskren o tome kako učenje stranog jezika doista izgleda.
Čak i na razini vokabulara, neki su primjeri toliko namjerno apsurdni – "Moj konj skuplja zube", "Kozica jede medvjeda", "U ovoj fazi moramo jesti kukce" – da su jedva praktični (usto je i to lukav marketinški trik, jer stvara "viralne trenutke").
Duolingo se predstavlja kao suprotnost "staromodnom" učenju jezika: blještava, moderna alternativa prašnjavim udžbenicima, vježbama glagola i recitiranju deklinacija pred strogim profesorima. Time zamagljuje činjenicu da jezike valja učiti napornim mentalnim radom, često nimalo glamuroznim.
Sat vremena s kakvim starinskim udžbenikom gramatike – besplatnih je na internetu pregršt, a i Wikipedijine stranice za većinu jezika nude dojmljive materijale – učinit će vam više koristi nego pedeset sati na Duolingu. Možda su oni strogi profesori zapravo bili u pravu.
Osim aplikacije, Duolingo nudi i internetski test iz engleskog, koji, prema službenoj stranici, "prihvaćaju tisuće institucija širom svijeta". U Velikoj Britaniji ih je 120, među njima prestižna sveučilišta poput Imperiala, Yorka i LSE‑a, premda potonje samo "u izvanrednim okolnostima".
Test, valja istaknuti, nije na vladinom popisu priznatih jezičnih ispita za vizne postupke. Razlog je očit: Duolingov je test vizualno gotovo identičan aplikaciji, s istim likovima i izgledom, a dijeli i mnoge temeljne mane, posebice pretjerano oslanjanje na puko prepoznavanje nasumičnog vokabulara nauštrb gramatike.
Aplikacija utjelovljuje velik dio onoga što je pogrešno u suvremenom obrazovanju: formu ispred sadržaja i brze nalete endorfina umjesto čvrstog znanja. Predstavlja suvremenu sklonost da sve mora biti "zabavno" – čak i gramatika, koja je možda najbolja kad je suha i dosadna.
Priča se da je Walt Disney kao dječak slučajno ubio sovu i da je to presudno oblikovalo njegovu kreativnost. Brisanje Duolinga s mobitela moglo bi imati sličan učinak na buduće poliglote. Želite li naučiti jezik, pustite zelenu sovu da umre – i to ovaj put zauvijek, zaključuju na Spectatoru.