Gala Svilan radi u poznatoj marketinškoj agenciji gdje prati sve novo i trendy u svijetu. Pretjeruje često, ali kvalitetno i ima neprimjerene godine za svoje ponašanje.
MI BALKANCI rijetko se možemo pohvaliti da smo u nečemu progresivniji ili brži od naših susjeda na zapadu. Češći je scenarij da kopiramo, kasnimo ili jednostavno ne razumijemo trendove dok nas oni ne odalame po glavi u obliku formatiranih radijskih stanica, krznatih šlapa ili start-upa za rajčice. Mi ne da fulamo ceo fudbal već i sva košarkaška prvenstva od ‘96.
Upravo iz ovog razloga oduševila me nova spoznaja do koje sam došla skrolajući svoju dnevnu kilometražu na TikToku.
Primorana zbog posla pratiti sve nove aplikacije, heštegove, mentione i mreže, često ulazim u crnu rupu novih trendova. Trudim se razumjeti što vole mladi, iako sa svoje 34 godine ne razumijem ni sebe ni svoju generaciju, a pogotovo ne micro torbice i konturiranje face.
Tako mi je ovaj tjedan TikiToki algoritam odlučio pod nos gurnuti jedan novi, po riječima današnje generacije, revolucionarni trend - Quiet Quitting.
Iako možda još niste čuli za njega, zasigurno ste ga nesvjesno prakticirali - u obliku Solitairea na poslu, izlike da je mail otišao u Spam ili da kamera na Zoomu - evo, baš danas ne radi, ne znam što joj je.
Što je Quiet Quitting?
Urban Dictionary bi ga definirao kao - fizički odlazite na posao, ali psihički ste se isključili i odrađujete apsolutni minimum.
>> Termin "tihi otkaz" sve je popularniji na internetu. Znate li o čemu se radi?
Gen-Z TikTokeri bi ga definirali kao - nišni fenomen postavljanja jasnih granica između poslovnog i privatnog života. Odustajanje od toksične hustle kulture i glorifikacije burnout navika. Spremnost na obavljanje samo najnužnijeg kako bi se zadržao posao. Uzrok nisu loši radnici, već loši nadređeni.
Ukratko - Nitko mene ne može toliko malo platiti koliko mogu malo raditi.
Dragi zapadni Genzeri, nažalost, moram vas razočarati, prvi put mi Balkanci u nečem prednjačimo. Dok se na Zapadu "tiho odustajanje" događa nakon 10 ili 15 godina napornog rada, u Hrvatskoj počinje prvim radnim danom. Čim uđete na svoje radno mjesto u Holdingu, referadi, Parkingu, HEP-u, Vodovodu, Čistoći ili bilo kojoj drugoj instituciji nakačenoj na proračun, tiho ste odustali.
Za nas smrtnike, najbliži doticaj s ovim fenomenom su tzv. šalterašice.
Kako bih ilustrirala zašto su ovi društveno-ekonomski fosili odličan primjer potihog odustajanja, osvrnut ću se na nekoliko njegovih karakteristika i svoja osobna iskustva.
Pad produktivnosti
Prošli put nisam svjesno uzela jednu potvrdu sa sobom jer je na e-građaninu pisalo da se podaci izvlače elektronički na šalteru. Gospođa mi je tužnjikavo obznanila da se ona baš ne razumije u te kompjutere, a kolegica je na pauzi. Imam osjećaj da bi lakše pronašla rodni list Jože Manolića nego meni tu jednu potvrdu putem e-građanina.
Čudno da Škugoru nije falio jedan papir.
Ravnodušnost
Da kojim slučajem razbojnik bane u urede i zadere se - Ruke u vis, ovo je pljačka. Vadi sve iz kase! - gospođa Koraljka bi ga tražila potvrdu o nekažnjavanju. Staru minimalno 6 mjeseci.
S gospođom Koraljkom nema zajebancije.
Hladnoća u komunikaciji i odnosima
Nosferatu birokratskih rovova posjeduje moć cinizma kojeg bi se posramio i Milanović. Umjesto sukobljavanja Milanović-Plenković, zanimljivije bi mi bilo gledati sukobljavanje Milanović VS šalterašice. Live studio bi uredila u obliku egzotičnog terarija, a u njega bi smjestila Milanovića s jednom zmijom otrovnicom. Umjesto "Replika!", sudionici bi morali dovikivati "Potvrda!", a gubitnik bi bio onaj koji prvi odustane. Jer Nosferatu ne prestaje dok iz vas ne isisa svu krv i život.
Kada bi državne službe odlučile napraviti analizu zadovoljstva korisnika, to ne bi realno bila analiza, to bi bila kolonoskopija.
Kasno dolazite ili rano odlazite s posla
Jeste li se ikada zapitali zašto su od 15 šaltera u vrijeme najveće gužve otvorena samo tri?
Nevjerojatno, ali šalteruše su jedine ženske koje su sposobne stvoriti iza sebe veći red od Mije Kalife.
Jeste li ikada pokušali zatražiti voditelja smjene ili šefa? Šef evo baš sad na sastanku. Čitaj, žena ga je poslala na Dolac po grincajg. A šef grincajg pretvorio u pelin u "Dva Goluba".
Odbijanje dodatnog posla
Nekada imam osjećaj da su šalteri ovozemaljske verzije Čistilišta. U njih se šalju svi zaostaci bivšeg sistema, kako bi se aklimatizirali na nove, user friendly korisničke sustave.
Kada konačno stignete na red, prvo ćete pričekati da Mirjana završi priču Koraljki, a tek tada smijete otvoriti usta. Vi s bojažljivim osmijehom gurate papir ispod stakla, a ona vam ga vraća uz komentar da - TO nije kod nje i nije joj jasno tko vas je k njoj poslao. - Šalje vas Ružici u ured 4 i da joj poručite da to nije njezin posao i da joj više ne šalje ljude za TO.
Čestitamo, ovdje HR ured ne postoji, ali očito ste vi postali nadležni za međuuredsku kriznu komunikaciju.
Radnici s vezom, naravno, mogu napredovati u Raj u obliku direktorske fotelje, a mi ostali ostajemo u Limbu birokratske vječnosti.
Nekoć sam se uzurujavala pri svakom doticaju s birokracijom i papirologijom i poprilično sam sigurna da će me kada umrem poslati nazad među žive jer mi fali neki papir. Danas ih ipak malo bolje razumijem. Ako je nadređenima jedini uvjet da su nokti duži od radnog staža, a plaća kraća od Čobankovićevog vrata, zašto bi se itko lomio oko posla?
I samo ime koje se prekrojilo u žargon - šalterašica, zvuči dosta opasno. Kao da pričamo o ljutoj 3. bojnoj koja brani prve redove, šaltere.
Realno, ako se ničeg nisu bojale ‘91., zašto bi se bojale svojih šefova ili mene, male, plave.
Možda bi bio red da Quiet Qutting preimenujemo u nešto tipa šalteriranje, šalter-boj, šalterisanje? Ne znam, pišite mi ideje.