Prije 60 godina izašla je pjesma koja je zauvijek promijenila rock glazbu

Foto: Profimedia

U filmu Američki grafiti Georgea Lucasa iz 1973. postoji scena u kojoj Surfin' Safari The Beach Boysa svira iz svakog automobila koji krstari ulicama Modesta u Kaliforniji 1962. Kamera prelazi na Milnera, greasera koji vozi žuti Ford Coupe iz 1932. te ima zadatak voziti Carol, tinejdžericu koja se pokušava uklopiti, po gradu posljednje noći ljeta.

"Ne volim to sranje od surfanja. Rock 'n' roll je krenuo nizbrdo otkad je Buddy Holly umro", kaže Milner nakon ugasi radio, na što Carol odgovara: "Zar ne misliš da su The Beach Boys glavni?"

Nakon Hollyjeve smrti 1959. godine rad drugih pionira rock 'n' rolla je kopnio. Chuck Berry nije imao hit u top 10 od pjesme Johnny B. Goode iz 1958., a Elvis je otišao u vojsku. Do 1963. godine još uvijek je postojala kriza identiteta u popularnoj glazbi. Beatlemania će tek za godinu dana stići u SAD, a hipijevsko "ljeto ljubavi" tek za četiri. Nije bilo kontrakulture i stoga je to bio savršen trenutak da žanr poput surf rocka postane ogroman u Americi, piše Paste.

Instrumentalna izvedba Dicka Daela istočnomediteranske narodne pjesme Misirlou zaslužna je za uvođenje surferske glazbe u Sjedinjene Američke Države, a izvođači kao što su Ventures, Jan & Dean i Chantays također su postigli zapažen uspjeh na ljestvicama.

Nijedna surferska grupa nikada nije dosegla ono što su The Beach Boys postigli 60-ih

Ali nijedna surferska rock grupa nikada nije dosegla ono što su The Beach Boys postigli 60-ih. Kad je bend izdao svoj prvi singl Surfin' krajem 1961., Brian Wilson, Carl Wilson, Dennis Wilson, Mike Love i Al Jardine još su bili tinejdžeri, a Carl nije imao ni 15 godina kada se singl pojavio na radijskim postajama.

Podrijetlo pjesme nije u potpunosti jasno. Neki vjeruju da je melodija pjesme bila Brianov posljednji projekt za njegov glazbeni razred u Hawthorne Highu i da je skladana protiv želja njegovog učitelja Freda Morgana, koji je zahtijevao klavirsku sonatu. Drugi tvrde da je Dennisova ljubav prema surfanju inspirirala njegovog brata da napiše pjesmu.

Love je pjesmi dodao onaj famozni "bom-dip-di-dip", a Brian je završio aranžmane u samo nekoliko sati. Surfin' je na kraju dosegla 75. mjesto na američkoj ljestvici. Sljedeće dvije pjesme The Beach Boysa, Surfin' Safari i Ten Little Indians, nisu se uspjele probiti u top 10 iako je prva bila broj 1 u Švedskoj. Tek kada je Surfin' USA objavljen 4. ožujka 1963., sve se promijenilo za bend.

"Surfin' USA je stvarno primjer onog što su The Beach Boys u to vrijeme bili. To nas je doista stavilo u viši sloj bendova u to vrijeme", rekao je Love za Paste o pjesmi koja se uzdigla na 3. mjesto na ljestvicama u Americi i 2. u Kanadi. Ali ono na što Love cilja, taj primjer koji su bili The Beach Boys, datira još prije pjesme Surfin', kada su on i njegovi rođaci, Brian, Carl i Dennis, odrastali u Hawthorneu.

"Živjeli smo samo nekoliko kilometara od plaže. Plaža je bila velika stvar za nas. Bili su to roštiljanje i obiteljski izleti. Dennis i ja bismo išli pecati uz pristanište Redondo Beach. Vratili smo se u kuću u kojoj su živjeli Wilsonovi i nagovorili Briana: 'Hajdemo otpjevati pjesmu za surfanje.' Jer su nas neki ljudi zamolili da otpjevamo neke pjesme. Ali nije nam se baš svidjelo ono što su predlagali, pa smo izmislili svoje", rekao je Love.

Slikoviti prikaz južne Kalifornije za mlade ljude koji se nikad nisu približili zapadnoj obali

Iako se dugo smatralo da je Dennis bio jedini "pravi surfer" u bendu, svi članovi su bili na čelu te kulture ranih 60-ih. Ono što ih je izdvajalo od ostalih izvođača tog vremena je koliko su dobro pričali priče o svojoj domovini. Dok su drugi izvođači pjevali o ljubavnim temama, The Beach Boys su se pozabavili stvarima koje su ih najviše zanimale: surfanjem i drag utrkama, slikovitim prikazima južne Kalifornije za mlade ljude koji se nikad nisu približili zapadnoj obali.

Tek kada je Surfer Girl izašla u srpnju 1963., bend je napisao romantični singl, ali čak i tada, to je još uvijek bila promišljena priča o neizvjesnosti recipročne privlačnosti. Brianovo i Loveovo pisanje pjesama uvelike se izdvajalo od dosljednog trenda glazbenika u 30-ima koji su pjevali o tinejdžericama. Nikad prije u rock 'n' rollu bend nije prenio tako snažnu sliku o jednom mjestu.

"Vrlo je malo ljudi koji su imali toliko pjesama na top listama kao The Beach Boys u to vrijeme", rekao je Love. I on je u pravu. The Beach Boys su imali 55 pjesama na ljestvici Billboard Hot 100, a 21 se našla na ljestvici između 1961. i 1965. Objavljivali su, kako ih Love naziva, "dvostrane hitove": A strana bi bila pjesma za surfanje, dok bi B strana bila pjesma za automobile.

"Shvatili smo da nemaju svi ocean, ali svi su voljeli te moćne automobile iz Detroita. Dennis je imao Chevrolet 409, a mi smo zapravo palili gume niz ulicu i to snimali kako bismo dobili zvuk gume koja gori. Susjedima se to nije previše svidjelo, ali našlo se na pjesmi 409", prisjetio se Love.

Artikulacija američkog sna baby boomera nakon Drugog svjetskog rata

Više od svega, osim automobila i valova, štandova s ​​hamburgerima i drveća, The Beach Boys su uvijek iznova pisali o Kaliforniji. A ta tema nikad nije završila, bio je to trend koji će se nastaviti gotovo 50 godina na nove, nježne načine. Brianu i Loveu su to slike surfanja bili prirodni jer su proveli svoju mladost zadubljeni u to.

"Bilo nam je lako glamurizirati to jer smo govorili 'jezikom surfanja' i odijevali se na određeni način, s našim Pendleton košuljama. Kalifornija, od planina do oceana i pustinja, od Oregona do Meksika, ima toliko obale. Jednostavno je prekrasno. Nije zapravo bio nikakav izazov veličati vrline tako velike domovine", govori Love.

Surfin' USA je u svojoj srži The Beach Boys u njihovom najslikovitijem obliku. To je pastorala južne Kalifornije, artikulacija američkog sna baby boomera nakon Drugog svjetskog rata. Zato je uvodni stih "Kad bi svi imali ocean" tako kultan - nitko u SAD-u, izvan Kalifornije, Floride i Havaja, nije imao stalan pristup surfanju.

Pjesma je dospjela na top listu 23. ožujka 1963. i ostala tamo 25 tjedana, dospjevši na 3. mjesto. Bio je to najveći hit The Beach Boysa u to vrijeme, koji će nadmašiti tek pjesma I Get Around koja će godinu dana kasnije biti broj 1.

Love u pjesmi spominje čak 15 različitih mjesta za surfanje i prosječni slušatelj u Ohiju, Alabami ili Montani vjerojatno ne bi imao pojma koja su to mjesta ni jesu li uopće prava mjesta. Ipak, The Beach Boys su učinili da sva zvuče kao oaze američkog sna.

Utjecaj Chucka Berryja

Prije njihovog albuma Today! mnogi Brianovi aranžmani nastali su njegovom interpretacijom melodija drugih umjetnika. Poznato je da je forma pjesme Surfer Girl od 32 takta temeljena na pjesmi When You Wish Upon a Star Dion and the Belmontsa. Surfin' USA nije bila drugačija jer je Brian formulirao strukturu, i glazbeno i lirski, prema Berryjevoj Sweet Little Sixteen.

Berry je utjecao na Carlovo sviranje gitare, ali je bio još veća inspiracija Brianu i Loveu, koji navodi njegove "stihove i aliteraciju te način na koji je te priče pričao" kao veliku inspiraciju za bend. U Surfin' USA Brian je prvi put dvostruko snimao vokale benda u studiju, ali je odmah postalo jasno da će ta tehnika promijeniti njihov stil.

"Izazvao je određeni ton. Postoji napetost između dva glasa, ali komplementarnost koja godi uhu, neka vrsta reakcije mozga i srca", kaže Love i navodi da, iako je dvostruko snimanje počelo još 50-ih, to je zapravo stoljećima stara praksa koja se može pratiti unatrag do Veda i njihovih psalama, koji bi uključivali dvije note koje se pjevaju u isto vrijeme.

Nakon Surfin' USA Brian je nastavio svoje eksperimentiranje s vokalima upotrijebivši tehniku ​​Wall of Sound Phila Spectora na Surfer Girl, čime je otišao daleko od korijena benda, koji su bili samo bubanj, bas, gitara i klavijature.

Brian je jednom nazvao pjesmu Be My Baby The Ronettesa najboljom pop pjesmom ikada snimljenom, a čak je angažirao Spectorov studijski bend Wrecking Crew da mu svira na pjesmama I Get Around, Help Me, Rhonda i California Girls. Kako je Brianova produkcija postajala sve više i više eksperimentalna, postupni prijelaz sa surf rocka na metodične, kompleksnije pjesme bio je neizbježan.

"Kako smo željeli izraziti više raspoloženja, više osjećaja i različitih stilova i tempa, to je prirodno dovelo do želje da koristimo puhačke instrumente. Dosta smo koristili saksofone na tim ranijim snimkama. Ali, kasnije na Pet Sounds bili smo orkestralni. Bili su to samo prirodna evolucija, želja za napretkom i eksperimentiranje s različitim zvukovima", objašnjava Love.

Do 1965. Brian Wilson potpuno je odustao od turneja

U medijima vrijeme koje je prethodilo stvaranju Pet Soundsa je prikazano kao nekoliko neprijateljskih mjeseci između Briana i ostatka The Beach Boysa. U stvarnosti nije bilo tako. Do 1965. Brian je potpuno odustao od turneja jer mu nije bilo ugodno na putu.

Na letu iz Los Angelesa u Houston u prosincu 1964. doživio je živčani slom koji je katalizirao njegovu odluku da napravi pauzu od nastupa uživo, vraćajući se na pozornicu s The Beach Boysima tek 1983. Ali taj potez nije pokvario odnose u bendu kako prikazuju biografski filmovi.

"Postali smo dvije grupe: grupa za snimanje i grupa za turneju. Uvijek sam više volio glazbu uživo i publiku nego snimanje. Snimanje je super i potpuno potrebno, ali nije toliko zabavno, barem meni, kao kad gledate kako publika pozitivno i euforično reagira na vašu glazbu. Brian je bio briljantan u studiju, bio je jako duboko u glazbi", kaže Love.

Dok je Brian radio s The Wrecking Crewom na stvaranju onoga što će postati njegovo remek-djelo Pet Sounds, Bruce Johnson ga je zamijenio na putu u Japanu. Kad se bend vratio u Kaliforniju, ploča je bila skoro gotova. Johnson je postao stalni član, Love i Brian su zajedno pisali tekstove, Carl je radio s Halom Blaineom, Carol Kaye i Glenom Campbellom kako bi snimili neke gitarske dionice i svi su pratili svoje vokale.

Rivalstvo s Beatlesima

Od izlaska albuma Pet Sounds, rivalstvo između The Beach Boysa i The Beatlesa postalo je jedno od najvećih u rock 'n' rollu. Ali to nikada nije bila negativna stvar između dva benda. Kad su Beatlesi došli u Ameriku, Brian, Love i društvo više su ih puta odlazili gledati kako sviraju, a Paul McCartney je rekao da mu je God Only Knows najdraža pjesma svih vremena.

"Kad su se The Beatles pojavili, samo su podigli ulog u smislu kreativnosti. Počeli su kao tinejdžeri, ali su se brzo pretvorili u nešto vrlo kreativno. Mislim da nas je to natjeralo da budemo malo kreativniji", smatra Love.

Malo je dijelova povijesti rock 'n' rolla tako legendarno kao što su godine između 1965. i 1967., kada su obožavatelji mogli gledati kako The Beach Boys i The Beatles razmjenjuju udarce. Summer Days (And Summer Nights!!), Rubber Soul, Pet Sounds, Revolver, Good Vibrations i Sgt. Pepper’s Lonely Hearts Club Band i dalje djeluju očaravajuće, čak i 2023. godine.

"Ako igrate tenis i postoji netko tko ga može igrati bolje od vas, to vas tjera da svoju igru ​​podignete na višu razinu. Rolling Stone je prije nekoliko godina napravio istraživanje i Sgt. Pepper je bio album broj 1, a Pet Sounds je bio drugi, od 500. To je prilično dobro", govori Love.

Kao što su The Beatles odbacili svoje rane tinejdžerske romanse radi više introspektivnih i psihodeličnih razmišljanja, The Beach Boys su na sličan način napustili daske za surfanje zbog duhovnosti, melankolije i konceptualnih priča o mladoj, idealističkoj ljubavi i ljudskosti.

Tužni posljednji uzdah utopije ili uspomena na raj

Na mnogo načina, za sve to možemo zahvaliti Surfin' USA-u. Ovisno o tome na kojoj se strani nalazite u diskursu između optimizma i cinizma, pjesma je ili tužni posljednji uzdah utopije ili uspomena na raj.

Pjesme poput Surfer Girl, In My Room i Don't Worry Baby bile su to blaženo, prekrasno pjevušenje s natruhama tuge koje su još uvijek bez premca u popularnoj glazbi. Niti jedan drugi američki rock bend iz 20. stoljeća nije ovladao tom ravnotežom poput The Beach Boysa, a to je zato što su, kroz Loveovu živopisnu viziju Kalifornije i Brianova promišljena, ispovjedna razmišljanja o romantici i tuzi, izgradili savršene pop pjesme koje su duboko zadirale u dušu.

No, nije sve bilo ni tako sjajno. Brianov magnum opus Smile je odbačen, njegove cjeloživotne borbe s mentalnom bolešću dovele su do mjeseci, ponekad i godina, izbivanja iz benda, a The Beach Boys su se našli na raskrižju kada su napustili Capitol zbog Brother Recordsa.

Njihova nemogućnost da pobjegnu Beatlesima nakratko je bacila sjenu na njihovu ostavštinu. Čak je i Rolling Stone 1967. napisao članak osuđujući bend kao "samo jedan istaknuti primjer grupe koja se zadržala na pokušaju da uhvati Beatlese". U isto vrijeme epicentar rock glazbe u Kaliforniji preselio se iz Los Angelesa u San Francisco, ostavljajući naizgled The Beach Boys za sobom.

Teško da će itko više jedno mjesto opisati kao The Beach Boys

Nakon Pet Soundsa bend još uvijek nije mogao istinski pobjeći od zvuka surf rocka koji ih je učinio legendama. U jednoj od najboljih pjesama koje je Love napisao, Big Sur, on donosi prekrasan kaleidoskop slika i ispovijeda svoju ljubav prema obali gdje se planine Santa Lucia nadvijaju nad Tihim oceanom.

S druge strane, Brian je pokušao potpuno demontirati imidž surf benda na Surf's Up, koja je izvorno osmišljena tijekom snimanja albuma Smile, ali nije objavljena do 1971., kroz psihodelično, spiritualno buđenje, u kojoj pripovjedač pjesme postaje Bog kroz oluju prosvjetljenja emitiranu kroz dječju pjesmu.

The Beach Boys eonima su daleko od surferskih oaza i drag utrka koje su im dale municiju da postanu najomiljeniji američki bend 60-ih. Ipak, još uvijek postoji nešto tako moderno i savršeno u Surfin' USA-u. Bez toga, Pet Sounds, jedan od najboljih albuma svih vremena, ne bi postojao.

Kalifornija o kojoj su Brian i Love pisali sada je drugačija, to je melting pot koji teško da će proizvesti bilo koji glazbeni čin koji definira cijelu državu ili bilo koje mjesto u Americi na isti način kao što su to The Beach Boys nekoć učinili.

Prošli smo kroz desetljeća surfanja i satiriziranja surfera na filmu i televiziji, toliko da je ponekad teško spasiti ono što su zapravo autentični dijelovi kulture i njezina nasljeđa. Ali ta rečenica, tih pet riječi kojih se svi sjećaju, "Kad bi svi imali ocean", još uvijek izaziva nadu. Negdje postoji mjesto na koje svi još uvijek možemo otići i biti odsutni preko ljeta.

Komentare možete pogledati na ovom linku.

Pročitajte više

 
Komentare možete pogledati na ovom linku.