VIDEO Priča ovog frajera o tome što je doživio u noćnoj šetnji mogla bi vas ozbiljno prestraviti

Screenshot: Youtube

SAMOTNE šetnje usred noći nikad nisu dobra ideja, ali ono što je doživio korisnik Reddita pod nadimkom blue_tidal prestrašilo bi svakoga. Priča je inspirirala drugog korisnika da po njoj snimi kratki film. 

"Prije otprilike pet godina živio sam u jednom od većih američkih gradova i često sam vrijeme provodio u noćnim šetnjama. Pune četiri godine nikad nisam imao razloga za strah, ali sve se to promijenilo jedne večeri", započeo je svoju priču.

Jedne se večeri između jedan i dva sata ujutro vraćao kući kad je primijetio nepoznatog čovjeka kako pleše na ulici.

Pretpostavio je da se radi o pijancu i odlučio ga zaobići.

"Što sam mu se više približavao, to sam bolje primjećivao kako se kreće neobično graciozno. Bio je vrlo visok i mršav, a nosio je staro odijelo. Oči su mu bile širom otvorene i divlje, a na licu je imao ogroman osmijeh. Gledao je u nebo. Budući da mi se učinio vrlo čudnim, prešao sam cestu", kaže on.

Kad se s druge strane ulice osvrnuo prema plesaču, on je stajao paralelno s njim i dalje gledajući u nebo.

"Živci su mi proradili od toga pa sam nastavio hodati ne skidajući pogled s njega. Kad sam prešao otprilike pola bloka, na tren sam skinuo pogled s njega, a kad sam ponovo pogledao, više ga nije bilo", nastavio je.

Na trenutak je osjetio olakšanje sve dok nije uočio da se nepoznati plesač preselio na njegovu stranu ceste i počeo mu se približavati.

"Hodao je prema meni golemim, neprirodnim koracima. Izgledalo je kao kad se lik iz crtića nekom pokušava prišuljati, a kretao se vrlo, vrlo brzo. Neko vrijeme sam samo stajao smrznut od straha, a onda sam se proderao pitajući ga što želi. Iz mene je izašao samo šapat. Čuo sam strah u svom glasu što me uplašilo još više. On uopće nije reagirao, samo je stao i smiješio se", ispričao je preplašeni šetač.

Nakon nekog vremena spodoba se počela udaljavati, a njega je bilo previše strah okrenuti mu leđa pa ga je samo gledao kako odmiče.

"Kad ga već gotovo nisam mogao vidjeti, odjednom sam shvatio da se više ne miče. Odjednom sam vidio kako mi se približava. Počeo sam trčati u suprotnom smjeru. Bježao sam dok nisam stigao do osvijetljene ceste s puno prometa. Kad sam se osvrnuo, nije ga bilo. Cijelim putem kući sam gledao preko ramena očekujući vidjeti njegovo nasmiješeno lice, ali više se nije pojavljivao. Živio sam u tom gradu još šest mjeseci, ali nikad više nisam otišao na noćnu šetnju. Postojalo je nešto na njegovom licu što me još uvijek progoni", zaključio je on. 

Komentare možete pogledati na ovom linku.

Pročitajte više

 
Komentare možete pogledati na ovom linku.