MOŽETE li zamisliti Michelle Obamu ili Melaniju Trump kako idu u kino gledati - pornić o oralnom seksu? E, pa "ludih sedamdesetih" je nešto slično i bilo moguće!
Pornić o oralnom seksu, Duboko grlo (Deep Throat), je 1972. bio toliko popularan da su ga gledali i najslavniji Amerikanci, pa tako i bivša prva dama i Kennedyjeva udovica, Jackie Kennedy Onassis. Osim nje, film su navodno gledali i Mike Nichols, Ben Gazzara, Jack Nicholson i Marlene Dietrich. Nakon pohvala filmskih kritičara, šala na televiziji i posjeta slavnih faca, nahrlila je i publika. Porniće u kinu više nisu gledali samo usamljeni perverznjaci nego su počeli dolaziti i parovi i slobodne žene, a zabilježena je i navala diplomata iz sjedišta UN-a u New Yorku. Filmu je pomoglo to što je bio i komedija, pa su svi mogli reći da ga idu gledati iz čiste zafrkancije.
No, brojni redatelji pornića se nisu zafrkavali, nego su bili mrtvi ozbiljni kada su govorili da stvaraju pravu umjetnost. Radley Metzger je tako snimio pornoverziju Pigmaliona, nazvanu Oslobađanje Misty Beethoven, a braća Mitchell režirala su Iza zelenih vrata, psihodelični pornić (sa sedam minuta ejakulacije - u slowmotionu!), koji je bio prikazan i u Cannesu. Pamti se i Vrag u gospođici Jones, pornomelodrama redatelja Dubokog grla Gerarda Damiana, u kojoj su glumili Georgina Spelvin, koja je karijeru počela na Broadwayu, te Harry Reems, koji je prvo nastupao u Shakespeareovim dramama u nezavisnim kazalištima, a onda je postao zvijezda Dubokog grla.
Pornići popularni poput Bonda
Svi navedeni pornići bili su jako popularni u kinima, znali su koštati 50 tisuća dolara i zaraditi čak 50 milijuna te su ulazili na top-liste najuspješnijih 10 filmova na kinoblagajnama, zajedno s najnovijim filmom o Jamesu Bondu. Novinar New York Timesa skovao je naziv "pornošik" za taj trend, predviđalo se da će doći do spajanja mainstream filmova i pornografije, a činilo se da ništa porno nije sporno ni publici ni širokoj javnosti.
Osim, naravno, američkim konzervativcima, koji su pokrenuli prave pravosudno-policijske kampanje protiv pornića. Jadni Harry Reems završio je na sudu samo zato što je glumio u Dubokom grlu, a stalno je bila na tapeti i umiješanost mafije u polulegalnu pornoindustriju. Iako, kinopornićima neće presuditi pravosuđe, nego im je glave došao izum jednog novog medija - videa!
Fast forward na ključne scene
Ljudima je postalo praktičnije gledati porniće u privatnosti svog doma, gdje su na videorekorderu mogli premotati scene dijaloga i posvetiti se "ključnim" scenama. Tako su i priča i skupa produkcija postali nepotrebni, a jeftini pornići na VHS-u istisnuli su ambiciozne kinoporniće. George Lucas i Steven Spielberg su svojim hitovima u kina i multiplekse trajno doveli djecu i tinejdžere kao glavnu publiku, pa su filmovi za odrasle, bilo da je riječ o pornićima ili samo o dramama slobodnijeg sadržaja, postali smetnja vlasnicima kina koji su htjeli filmove koje mogu prodavati mlađim gledateljima. Nije pomoglo ni širenje AIDS-a, koje je dovelo do širenja religijskog i političkog konzervativizma i sve većih kampanja protiv "nemorala u medijima".
Danas imamo internet, na kojem su pornići sveprisutni, ali i tamo prevladavaju klipovi od desetak filmova u kojima je bitna "akcija", a ne priča, pa se i format dugometražnog filma čini nepotrebnim. S druge strane, spoj erotike i umjetničkih pretenzija preselio se na kabelsku televiziju, gdje danas možemo gledati vrhunske filmove i serije (Igra prijestolja!) u kojima glumice i glumci uopće ne trebaju puno odjeće, a pritom ih obožavaju i publika i kritika.
A oni koji žele filmove s eksplicitnim seksom na velikom platnu, uvijek se mogu uzdati u dobru staru Europu. Provokatori poput Larsa Von Triera (Nimfomanka 1 i 2) i Gaspara Noea (Ljubav) te brojni francuski filmaši uvijek nude filmske poslastice za ljubitelje seksa u kinu…