Pravi razlog zašto je generacija Z anksiozna mogao bi iznenaditi njihove roditelje

Zvuči gotovo nevjerojatno, ali mlađa generacija itekako je slušala što im govore stariji - i ozbiljno su to shvatili. Povjerovali su da su stariji uništili svijet i da ih čeka budućnost bez puno nade. Povjerovali su da su ljudi izazvali ogromnu ekološku krizu koju sada oni moraju rješavati, iako to djeluje kao nemoguća misija.

Prihvatili su i tvrdnje da nikada neće moći kupiti vlastiti dom, da je veliki san o kući i dvorištu za njih nedostižan. Povjerovali su u priču da je prošlost bila sjajna, a budućnost im je siva. Nije čudno što su zbog toga tužni. I zabrinuti, piše news.com.au.

Anksioznost i stres postali svakodnevica

Istraživanja pokazuju da su pripadnici generacije Z sve zabrinutiji - zbog posla, zdravlja, okoliša... Zabrinuti su čak i zbog toga što su stalno zabrinuti.

U Australiji se već govori o ozbiljnoj krizi mentalnog zdravlja, a najviše pate upravo mladi. Kampanje poput Can We Talk? pokušavaju pomoći ljudima da nauče razgovarati o tome što ih muči i da potraže pomoć. Roditelji često misle da ih djeca ne slušaju, ali kada je riječ o lošim vijestima, itekako su slušali. I čini se da bi to mogao biti razlog sve većeg broja anksioznih mladih.

Generacija koja ne zna kako dalje

Dok su se starije generacije prije znale boriti za bolju budućnost, generacija Z djeluje paralizirano i bez nade. Nedostaje im hrabrosti i osjećaja da mogu nešto promijeniti. Danas se puno priča o mentalnom zdravlju, stalno se provjerava "jesi li okej", ali možda su mladi zbog toga stekli dojam da nije normalno biti tužan, zabrinut ili uplašen.

U školama se čak i trema pred prezentaciju ponekad prihvaća kao razlog za izostanak - umjesto da djeca nauče kako preživjeti stresne situacije i shvate da su sposobna nositi se s izazovima.

Kako im pomoći da izađu iz začaranog kruga?

Važno je i dalje brinuti jedni za druge, ali isto tako mladima treba objasniti da je normalno osjećati tugu, strah, usamljenost ili anksioznost - dok god znaju kako se nositi s tim osjećajima, sami ili uz pomoć drugih.

Pitanje "Jesi li okej?" ne bi trebalo tražiti samo "da" kao odgovor, nego bi trebalo značiti: "Kako se nosiš s problemima? Trebaš li pomoć? Gradiš li snagu i vještine za život?". Biti okej ne znači uvijek biti sretan, nego znati podnijeti sve osjećaje koje život nosi, naglašavaju stručnjaci.