Nakon svjetske premijere filma The Testament of Ann Lee na Venecijanskom filmskom festivalu u ponedjeljak, 1. rujna, povijesna glazbena drama u režiji Mone Fastvold dobila je 15 minuta ovacija. Te su ovacije bile dosad najdulje na ovogodišnjem filmskom festivalu u Veneciji, nadmašivši 13 minuta koje je dobio Frankenstein.
Zvijezda filma Amanda Seyfried bila je emotivna nakon premijere filma i rasplakala se tijekom ovacija.
Prema sinopsisu s festivala, The Testament of Ann Lee je povijesna drama inspirirana životom Ann Lee, osnivačice Shakersa, radikalnog vjerskog pokreta koji je započeo krajem 18. stoljeća.
Redateljica filma rekla je: "Naš film je spekulativno prepričavanje života Ann Lee, jedne od rijetkih ženskih vjerskih vođa 18. stoljeća. Ona i njezini sljedbenici, poznati kao Shakersi, bogoslužili su kroz ekstatičnu pjesmu i pokret".
Prije premijere u ponedjeljak, Seyfried je na konferenciji za novinare govorila o svojoj ulozi. "Ovo se činila kao prilika u kojoj nema granica. U osnovi, pratila sam Monu i sve je bilo dopušteno jer postoji toliko slobode. Jedina prijetnja je ne iskoristiti tu slobodu u svoju korist. Nikada se nisam na ovakav način oslobodila".
Prve reakcije kritičara uglavnom su pozitivne. Damon Wise iz Deadlinea opisao je film kao "čudan i neobično visceralni".
"Ann ima optimizam, suosjećanje i život, što Fastvold otkriva u nizu hipnotizirajućih glazbenih brojeva preuzetih iz pravih Shakerovih svetih spisa. Također pomaže što Amanda Seyfried ima glavnu ulogu; pokazujući potpuno novu stranu sebe, Seyfried stvara vrlo vjerodostojnog mesiju s velikim prirodnim darom", piše Wise.
Vogue ističe da ima sličnosti između ovoga filma i The Brutalista, filmskog hita iz 2024. za koji je Mona pisala scenarij. "Oba filma su predugačka, iako je Ann Lee, začudo, gotovo sat i pol kraći od The Brutalista. Ali oba, sa svojom izvanrednom slikovitošću, visceralnom snagom i gotovo nepromišljenom ambicijom, također zahtijevaju da budu viđena i analizirana", piše u recenziji Voguea.
Guy Lodge za Variety napisao je da je film pun poštovanja, izuzetno uvjerljiv i "potpuni plesni spektakl".
"Ovo je uistinu čudan film, neuhvatljiv i u tonu i u značenju, onaj koji koristi očite efekte i retoričke oblike ironije, a istovremeno se distancira od tih efekata i traži od svoje publike da suosjeća, pa čak i divi se Lee, jer ona ne bi trebala biti negativka", napisao je The Guardian.
Indiewire je također pohvalio strukturu filma, opisujući narativ kao "pažljivo uravnotežen između agonije i ekstaze". Časopis je rekao da sve to drži na okupu "nepokolebljivo uvjerenje koje Seyfried pruža svom naslovnom liku".