Papina rođakinja: Posjećivala sam ga dva puta godišnje, volio je jesti

"Ovo su pisma koja mi je slao od 2001. nadalje. Ja sam papu Franju upoznala prije nego što je postao papa." Tako je započela priču Nella Bergoglio, rođakinja pape Franje, dok lista albume pune fotografija i pisama koja svjedoče o njezinim susretima sa Svetim Ocem.

"Dva puta godišnje sam posjećivala papu Franju jer sam ga doživljavala kao člana naše obitelji i voljela sam ga, volim ga još uvijek. Posljednji put smo se vidjeli 15. siječnja s udrugom kuhara", rekla je Nella za La Presse.

"Volio je jesti, ali uvijek se suzdržavao"

S uzbuđenjem se prisjeća trenutaka provedenih zajedno: "Papa je volio jesti, ali dosta se suzdržavao. Ali dobre recepte iz Pijemonta je pamtio jer mu ih je baka Rosa, koja ga je odgojila, pripremala. Nas je uvijek tražio bagnacaudu (jelo sa srdelama i češnjakom, op.a.). Nažalost, nisam mu je uspjela donijeti jer je preminuo."

Vijest o njegovom odlasku saznala je od jednog vatikanskog redovnika. "Bila sam jako potresena jer sam znala da nije dobro, ali znala sam i da se oporavio i da smo još imali toliko toga za učiniti. Trebao nam je dati još neku utjehu, neke poduke, neke savjete."

"Njegove tople, meke ruke neću zaboraviti"

Dirljivo je i njezino najosobnije sjećanje na Papu: "Ja papu Franju pamtim po osmijehu koji mi je darivao, meni je darivao prekrasan osmijeh koji mi je donosio mir, i njegove ruke, njegove tople, meke ruke, to nikada neću zaboraviti."

Nella kaže da će prisustvovati pogrebu. "Moramo ga ispratiti. Franjo je odabrao drugačiji pogreb od drugih papa, jer papa Franjo se razlikovao od drugih, on je bio za ponizne, skromne stvari, bez raskoši. I on mora biti sa siromašnima, biti s ljudima, s vjernicima", kaže.

"Govorio je na dijalektu"

Papina rođakinja kaže kako je papa uvijek ostao vezan za svoje pijemontske korijene, i nije zaboravljao svoj rodni kraj. "Kada sam išla u Rim na audijenciju, govorio je i na dijalektu, pozdravljao me s 'cerea'. Onda sam mu donijela knjigu pijemontskih poslovica, bio je sretan, dugo ju je gledao, vrlo zadovoljan", prisjeća se.

"Volimo ga jer je učinio velike stvari, tako je i promijenio Crkvu, svojom poniznošću. Uvijek je nastupao ponizno i nedostaje nam", zaključuje.