Ilha de Queimada Grande, poznatiji kao Zmijski otok, jedno je od najsmrtonosnijih mjesta na Zemlji. Ovaj mali otok, smješten u Atlantskom oceanu oko 35 kilometara od obale brazilskog São Paula, predstavlja jedinstvenu kombinaciju prirodne ljepote i smrtonosne opasnosti zbog koje mu je pristup strogo zabranjen.
Na prvi pogled Zmijski otok izgleda kao savršen tropski raj. Prekriva ga bujna vegetacija, okružen je kristalno čistim vodama Atlantika, a njegova površina od samo 43 hektara djeluje poput mirne oaze. Međutim, ova idilična slika vara jer se iza zelenih grmlja krije jedna od najsmrtonosnijih vrsta zmija na planetu
Otok je dom jedinstvene vrste zmije poznate kao zlatna glava (Bothrops insularis), koja postoji jedino na ovom otoku. Ova izuzetno otrovna vrsta evoluirala je u potpunoj izolaciji tijekom tisućljeća, a njezin otrov čovjeka može ubiti u roku od sat vremena.
Procjenjuje se da na otoku živi između 2000 i 4000 zmija, što ga čini mjestom s najvećom koncentracijom otrovnih zmija po kvadratnom metru na svijetu. Nemoguće je napraviti korak a da se ne naiđe na jednu od njih.
Priča o evoluciji ovih zmija počinje prije oko 11.000 godina. U to vrijeme Zmijski otok bio je povezan s brazilskim kopnom, a zmije su imale pristup raznolikim izvorima hrane i lovili su ih predatori. Međutim, kada se razina mora podigla zbog topljenja ledenjaka, otok je izoliran, a zmije su ostale zarobljene bez mogućnosti bijega.
Bez predatora i s ograničenim plijenom, uglavnom pticama koje se zaustavljaju na otoku pri migraciji, zlatne glave su morale prilagoditi svoju lovačku strategiju. Razvile su iznimno snažan otrov koji im omogućuje da ubiju ptice prije nego što uspiju poletjeti i pobjeći.
Brazilska vlada strogo zabranjuje pristup otoku te takve pokušaje kažnjava. Smiju ga posjetiti jedino znanstvenici s posebnim dozvolama, i to isključivo u pratnji liječnika zbog ekstremne opasnosti od ugriza. Čak i za ove rijetke znanstvene ekspedicije svaki korak mora biti pažljivo planiran i izvršen.
Brazilska je mornarica početkom 20. stoljeća izgradila svjetionik, a legenda kaže da je obitelj čuvara svjetionika tragično poginula kada su zmije ušle u njihov dom kroz prozore. Navodno su svi članovi obitelji umrli od ugriza u jednoj noći, što je dovelo do konačne zabrane nastanjivanja otoka.
Danas je svjetionik automatiziran i ne zahtijeva ljudsko održavanje, što je eliminiralo potrebu za stalnim ljudskim prisustvom na otoku. Povremeno ga posjećuju samo brazilski mornarički časnici radi rutinskog održavanja, uvijek uz stroge sigurnosne mjere.