Sudionici istraživanja morali su zapamtiti tri riječi, a svakih nekoliko sekundi morali su nizu dodavati novu riječ i izbacivati najstariju riječ iz niza. Prije izbacivanja najstarije i dodavanja najnovije riječi, morali su reći slaže li se nova riječ s najstarijom.
Znanstvenici bi im povremeno namjerno davali ´mamce´ za izazivanje pogreške, u obliku novih riječi koje se ne slažu s najstarijom nego sa sljedećom, a ispitanici su poslije i priznali da im je to najviše odvlačilo pažnju.
Znanstvenici su u tom pokusu uspjeli utvrditi koja su područja mozga važnija za korištenje fluidne inteligencije.
U istraživanju je sudjelovalo 48 ispitanika. Svi su bili zdravi, dešnjaci i izvorni govornici engleskoga jezika, u dobi od 18 do 37 godina. Svaki je ispitanik najprije dobio standardni test za utvrđivanje fluidne inteligencije, a zatim su rješavali zadaće pri čemu im je mozak promatran uz pomoću magnetske rezonancije. Svakom se zadaćom provjeravalo tzv. kratkotrajno pamćenje, poznatije pod nazivom ´radna memorija´.
Utvrđeno je da osobe s višom fluidnom inteligencijom imaju veću aktivnost u nekoliko područja mozga, među kojima su prednji čeoni i parijetalni korteks. Drugim riječima, zadaci su izazvali aktivnost u cijelome mozgu, ali je najjača aktivnost, povezana s fluidnom inteligencijom, zabilježena tijekom ispitivanja u kojima su ´bacani mamci´.
Iako rezultati donose nove spoznaje o djelovanju fluidne inteligencije, znanstvenici naglašavaju da način na koji ljudi postupaju u određenim situacijama ovisi o zamršenim interakcijama mnogih sposobnosti. Tako npr. u ovome istraživanju nije posvećena pozornost svim aspektima fluidne inteligencije, a nisu uzeti u obzir ni drugi oblici inteligencije. Pri tome treba naglasiti da su bitni i osjećaji i motivacija. Rezultati drugih pokusa upozoravaju na mogućnost da fluidna inteligencija nije stalna, nego da se može i povećati.