Nova britanska gangsterska saga MobLand već neko vrijeme izaziva prilično polarizirane stavove među onima koji su je pogledali. Jedni su oduševljeni, drugi je nazivaju The Gentlemen 2, što će reći da nema neke suštinske razlike između nedavnog Netflixova hita i Moblanda, a treći će je jednostavno preimenovati u Mobcrap, što daljnje komentare čini izlišnima. Rekao bih da ni jedna od tih triju skupina nije posve u krivu.
MobLand je priča o sukobu dviju londonskih gangsterskih organizacija, obitelji Harrigan i Stevenson, u borbi za prevlast nad švercom drogom, osobito sve traženijim i unosnijim fentanilom. Harry Da Souza (Tom Hardy) je fikser, pouzdani egzekutor koji radi za obitelj Harrigan predvođenu Conradom (Pierce Brosnan) i Maeve (Helen Mirren), dok je na čelu Stevensonovih beskrupulozni Ritchie (Geoff Bell).
Ubojstvo Ritchiejevog sina Tommyja trigger je za objavu rata Harriganovima koji pokazuju slabost u vodstvu, u prvom redu zato što imaju krticu, ali i zbog neslaganja između Conrada i Maeve. Srećom po njih, još su uvijek jedan korak ispred Stevensonovih zbog zavidno efikasnog Harryja koji svih deset epizoda jurca od nemila do nedraga gaseći jednu krizu za drugom.
Iako su u SkyShowtimeu MobLand na hrvatski preveli kao Rat obitelji, od rata Harriganovih i Stevensonovih, mnogo su uzbudljiviji ratovi koji se događaju unutar same obitelji, i to one Harriganovih, u kojoj gotovo svaki član ima neku svoju agendu, a jedini koji ih sve uspijeva zadržati na okupu je upravo staloženi Harry.
Harry je zapravo ne samo centralni lik serije, već i jedini koji ima naznake dvodimenzionalnosti - osim slijepe lojalnosti, u njemu se nazire i svojevrsni moralni kodeks - a ta dvodimenzionalnost prilično nedostaje ne samo većini likova već i seriji u cjelini.
Osim toga, Tom Hardy ovdje zaista briljira dok u maniri skromnog i tihog profesionalca rješava i najteže slučajeve, ako je ikako moguće bez podizanja glasa i bez nasilja, no ne pod svaku cijenu. Tko bi rekao da najčešće namršteni i nadrkani Hardy može biti ovoliko duhovit i zabavan?
MobLand je neobična serija, doima se kao da je netko uzeo kakav priručnik (tzv. Bible) s naslovom "kako snimiti film/seriju u stilu Guyja Ritchieja", no onda se sjetite da je dotični upravo Guy Ritchie.
Ovaj engleski Tarantino, kako mu vole tepati prvenstveno zbog sklonosti prenaglašenom nasilju i duhovitim dijalozima, posljednjih je nekoliko godina ponovno u modi, ponajviše zbog uspjeha filma The Gentlemen i zatim istoimene Netflixove serije, a MobLand je tematski i stilski na istoj liniji samo je sve još malo pojačano, zafitiljeno i nabrijano…
Kako Ritchie ovaj put nije jedan od scenarista, već samo producent i redatelj prve dvije epizode, scenarij potpisuje renomirani dvojac Ronan Bennett (Top Boy i Dan šakala) i Jez Butterworth ( The Agency, Indiana Jones i artefakt sudbine).
Ipak, većina primjedbi na račun serije odnosi se upravo na scenarij koji ne uspijeva održati događaje i motivacije likova logičnim i koherentnim: čim neka pripovjedna linija naiđe na problem ili pokaže znakove istrošenosti, Bennett i Butterworth posežu za pojačanjima s klupe te ubacuju nove likove i motive, dok prethodne šalju u svlačionicu.
Tako se sredinom serije iz penzije ničim izazvan vraća policijski detektiv veteran nejasne motivacije kojega glumi dežurni za uloge perverznih pokvarenjaka Toby Jones ili uberzločinka Kat McAllister koju s pola snage, no ipak efektno igra Janet McTeer. Ili pak motiv trauma iz djetinjstva Conradovog sina Kevina (Paddy Constandine) koje neočekivano dolaze u fokus kada ih ne bismo očekivali, na samom kraju serije.
Jedan od onih koji su dobili najviše negativnih kritika je Pierce Brosnan, i to zbog prenaglašenog irskog akcenta što je zaista bizarno prisjetimo li se da je Brosnan autentični Irac. Nije problem samo u akcentu već i u ponešto pretjeranoj karikaturalnosti s kojom Brosnan igra pomalo djetinjastog i nezrelog šefa mafije.
Nije da su ostali likovi uzor karakterne sofisticiranosti, ali je u teškoj konkurenciji prenaglašenih glumačkih izričaja, Brosnan ipak ispao najslabija karika.
Najtežu ulogu imala je Helen Mirren budući da je postupke njezina lika, bešćutne bake obitelji i prave šefice klana, ponekad teško shvatiti, a kamoli opravdati, no Dame Helen ipak je nešto bolja glumica od Brosnana, pa se s tim problemima lako i duhovito nosi.
A Guy Rithie figurira kao istovremeno najbolji i najgori dio MobLanda - bez njega, odnosno njegovog osebujnog i svima nam neodoljivog humora serija ne bi ni postojala, a opet iz istih tih razloga ne može dosegnuti dalje od manirističke stripovske zajebancije. Dobre, ali ipak samo zajebancije.
Svemu tome usprkos, MobLand se pokazao kao streaming hit, druga je najgledanija serija na Paramount+ platformi nakon Landmana pa je već službeno potvrđena i druga sezona. I već znam, usprkos svim scenarističkim budalaštinama koje su mi u prvoj sezoni išle na živce, nema šanse da je propustim.