ZOSTER večeras nastupa u Tvornici kulture u Zagrebu gdje će zagrebačkoj publici predstaviti svoj novi album.
Pred koncert smo razgovarali s Mariom Knezovićem, frontmenom Zostera.
Tadija je lik koji živi na rubu naše stvarnosti i mašte, odraz je dubokih unutrašnjih sukoba i društvenih anomalija koje nas okružuju. Inspiracija dolazi iz svakodnevnog života, iz priča koje čujemo, ljudi koje srećemo. On je "najgori" jer predstavlja ono što u sebi ne želimo priznati – naše slabosti, strahove, pohlepu.
Pjesma Čovjek želi da je ptica postavlja pitanje koje odzvanja kroz vremena: zašto se borimo ako na kraju dana ostajemo zarobljeni u istim problemima? Nacionalizam, korupcija, kriminal su duboko ukorijenjeni, ali ne nepremostivi. Promjena počinje s individualnom svijesti i kolektivnom voljom za boljim sutra. Možemo, i moramo, ako želimo graditi zdravije društvo.
Budućnost je neizvjesna, ali vjerujem u cikluse. Da, svijet se suočava s brojnim izazovima, ali svaka era donosi i svoje svjetlosti i tame. Ključ je u našoj sposobnosti da se prilagodimo, učimo i rastemo. Budućnost može biti svijetla, ali zahtijeva rad, empatiju i zajedništvo.
Kritičnost prema društvenom stanju je nužna, ali vidim i pomake na bolje, posebno kroz osviještenost mlađih generacija. Društveni aktivizam, tehnološki napredak i globalna povezanost nude alate za promjene. Nada uvijek postoji, samo treba biti spreman djelovati.
Kritika politike i društva uvijek nosi rizik, ali umjetnost bez slobode izražavanja nije umjetnost. Nismo imali neugodnosti vjerojatno zato što više apeliramo ljudima na savjest nego što oštro kritiziramo.
Mostar, kao i mnogi drugi gradovi s kompleksnom prošlošću, i dalje nosi ožiljke podjela. No, vjerujem u njegovu svijetlu budućnost. Ključ je u dijalogu, obrazovanju i zajedničkim projektima koji prevazilaze etničke i kulturne razlike. Mostar ima potencijal biti primjer kako se podjele mogu nadići.
Život u EU donosi određene prednosti, ali problemi su univerzalni. Razlike postoje, ali svugdje se suočavamo s birokracijom, ekonomskim izazovima, političkim nezadovoljstvom. Važno je raditi na poboljšanju uvjeta života gdje god se nalazili.
Gramofon nam je bio odličan partner, ali Croatia Records je ponudio novu platformu i priliku za širenje našeg glazbenog dosega. Tako da je prirodno došlo do promjene.
Zapadna publika reagira s entuzijazmom, iako možda ne razumiju sve nijanse, osjećaju emociju i energiju naših pjesama. Glazba prelazi jezične i kulturne barijere i to nam potvrđuju upravo ljudi koji ne razumiju naš jezik, ali sve ostalo razumiju.
Tajna dugovječnosti je strast prema glazbi i neumorno istraživanje novih izričaja. I naravno publika koja daje smisao svemu tome što radimo.
Naravno da jest. Ja sam to kompenzirao glumom, ostali dečki nekom drugom glazbom i zanimanjima. Zato još uvijek u nama gori ona stara vatra.
Može, ali ne može svatko. Ustvari može onaj čije potrebe i obveze su ispunjene od glazbe. Mi živimo od glazbe. Naše je bogatstvo vrijeme koje trošimo kako želimo.
Planovi za dalju budućnost su da snimimo još 5 albuma, ukupno 10, te da napravimo koncerte s nekim dobrim orkestrima, unplugged i plugged u neobičnim i zanimljivim prostorima. A planovi za bližu budućnost su koncertne promocije našeg posljednjeg albuma Najgori.