U DANIMA koji su prethodili jučerašnjoj dodjeli MTV-evih nagrada, mnogi su se zapitali nije li cjelokupni događaj u potpunosti izgubio na važnosti jer upravo je MTV Video Music Awards tužan podsjetnik na to da je nekoć relevantni muzički TV kanal u potpunosti zanemario glazbu i pretvorio se u cjelodnevno šopanje reality sadržajem. Riječima Adama Levinea iz grupe Maroon 5: "VMA. Jedan dan u godini kada se MTV pretvara kao da im je još uvijek stalo do glazbe".
Isto se otrcano pitanje postavlja svake godine jer uvriježeno je mišljenje da je MTV posljednje mjesto na kojem tražite glazbu. No, unatoč ljutitim ispadima glazbenih čistunaca koji drže da je MTV pokleknuo i pretvorio se u centar za zaglupljivanje mladeži, brojke pokazuju nešto drugo, a dodjele MTV-evih nagrada uglavnom se drže oko 10 milijuna gledatelja. Naravno, gledanost ne mijenja činjenicu da MTV s glazbom ima veze kao Nova TV, RTL ili bilo koji druga komercijalna televizija (koja s glazbom nema veze), a ne smijemo zaboraviti ni to da onih koji će glazbene novitete tražiti na TV-u gotovo da i nema.
Drugim riječima, mlađe generacije MTV-u su odavno prestale pridavati prevelik glazbeni značaj jer upoznali su ga u vremenu kada je glazba već otputovala na VH1, a cijela ova kuknjava karakteristična je isključivo za starije generacije koje isto tako ne bi smjele zaboraviti da se vremena mijenjaju i da do glazbe nikada nije bilo jednostavnije doći što promoviranje glazbe u trenu pretvara u sekundarnu djelatnost.
U moje vrijeme glazbu smo skidali s polica
No, to ne znači da u našem gerijatrijsko-nostalgičnom vapaju ne postoji nešto što svi ne možemo shvatiti. Taj vapaj dolazi iz vremena kada se glazba skupljala u ormarima, a ne folderima, albume smo skidali s polica i do njih smo uglavnom dolazili novcem, a ne klikovima. Primjerice, kada ste kupili kazetu ili CD, slušali ste ga do iznemoglosti, a čak i ako vam album ispočetka nije bio dobar, potrošeni nas je novac natjerao da albumu damo još nekoliko prilika. U to vrijeme, najnoviji spotovi vaših omiljenih grupa nisu vas čekali na "news feedu" Facebook profila već ste do njih dolazili nestrpljivo čekajući specijalizirane emisije koje ste ponekad i snimali jer znali ste da neke pjesme nikada neće doživjeti ozbiljniju rotaciju. Možda je riječ o zabludi, ali čini se kao da je glazba bila važnija jer smo do nje dolazili teže. Stoga, ne treba čuditi ako u vremenu interneta čak ni MTV ne drži toliko do "M" u vlastitom akronimu već su koncentrirani na držanja koraka s konkurencijom.
Isto tako, možda je žalosno to da je jedan veliki glazbeni kanal s tridesetogodišnjom tradicijom pretvoren u servis za publiku sniženih kriterija, ali ne smijemo zaboraviti da glazba ne bi nestala da je publika glazbu stvarno htjela. Idealiziranje i nostalgija ne donose novac, a stvarnost je takva da ljudi po glazbu odlaze na YouTube pa nitko neće puštati suze za vremenima kada smo na malim ekranima mogli pogledati "Headbangers Ball", "120 Minutes" (koji se vratio) ili "Yo! MTV Raps". Spotovi se i dalje snimaju, a dobra je stvar to da ne trebate čekati 23:00 da bi vidjeli što je novo.
Vi ste grupa? Gdje vam je gitarist?
S druge strane, gledanost priglupih realitya po svim je mjerilima nevjerojatna, a "sretnici" čiji spotovi pronađu mjesto u pauzi između "Jersey Shorea" i "Teen Mom" imaju daleko veću publiku od onih koji su završili u jednosatnom bloku spotova koje ne možete premotati. A VMA? VMA je, htjeli mi to priznati ili ne, i dalje jedan od najvećih glazbenih događaja na TV-u. Tamo se uvijek okupljaju trenutno najvažnija imena glazbene industrije, imena na koja tinejdžerke propišavaju od sreće i imena koja vam ništa ne znače ako ste jedan od onih koji se snebivaju kada čuju da netko bendom naziva skupinu ljudi bez gitare, bubnja i basa.
Istina, iza dodjele stoji kanal i gramzivi kapitalisti koji jako ljute "staru gardu", ali ne smijemo zaboraviti koga ponekad nazivamo "starom gardom". Naime, riječ je o skupini ljudi koji smatraju da je sva nova glazba smeće, govore da nije snimljen "pravi" rock album nakon sedamdesetih/osamdesetih/devedesetih ili da rap nikad neće zvučati onako kako je zvučao do '95, a vrlo često čut ćete i to da je MTV rijetko kada puštao kvalitetnu glazbu već uglavnom mainstream papazjanije na koje "pravi znalci" frkću njuškama poput starih mačketina.
Dakle, kome uopće treba dodjela MTV-evih nagrada? Još važnije, kome danas treba MTV iz osamdesetih? Prilično je sigurno reći da ovakve nagrade ovakvog MTV-a ne trebaju onima koji su rođeni prerano da bi shvatili primamljivost Lady Gage, Brune Marsa, Katy Perry ili sage o snuždenim vampirima i anemičnim srednjoškolkama koje nemaju pojma o glumi.