SMRT Krunoslava Kiće Slabinca pogodila je njegove brojne prijatelje, kolege i fanove. Teško je pala i Željku Krznariću, autoru jedne od najljepših Kićinih pjesama, Otišo je otac moj polako. Željko se za Index prisjetio kako je pjesma nastala.
"Kićo i ja smo se puno družili i radili zajedno i on mi je, otprilike dvije godine prije nastanka pjesme, rekao da bi htio pjesmu za oca. Otprilike u to vrijeme je njemu umro otac, moj je tad još bio živ. Kako smo stalno radili i on i ja, nisam nikako imao vremena napisati tu pjesmu", prisjeća se Krznarić.
Nakon dugog odlaganja, otkrio je, pjesma je nastala u jednoj večeri.
"Taman sam se vratio s Eurovizije, gdje sam bio s Cetinskim kao autor pjesme Nek ti bude ljubav sva. Vratili smo se u nedjelju prijepodne, a popodne smo gostovali u tadašnjoj emisiji Sedma noć. Tijekom gostovanja zove me Kićo i pita je li gotova pjesma, da on mora u utorak u studio, a mora još napisati glazbu. Tad sam sjeo i napisao pjesmu, a tekst gotovo nimalo nismo mijenjali. Kićo mi se javio te večeri da je glazba gotova. Tekst ga je potaknuo da tako odmah završi pjesmu", ispričao nam je.
Istaknuo je da u pjesmi nakon Kićine smrti vidi simboliku.
"I Kićo je preminuo ujutro, otišao je s mirisima jutra", kaže Krznarić.
"Zanimljivo je da je pjesma postala evergrin, svevremenska, a nikad nije dobila Porina, nije bila ni u izboru. Ne znam tko je krivac tome, ali meni je to čudno. Dugo nije imala ni spot, snimljen je tek prije pet, šest godina, a pjesma je nastala još 1994. Spot je napravio naš prijatelj Alen Kocić u jednom selu kraj Nove gradiške", ispričao je.
Pjesma je od tad dobila brojne obrade i izvedbe, a Krznarić nam kaže da ni on ni Kićo nisu bili zadovoljni jer nisu dobili nikakvu naknadu. Jedna mu se obrada ipak svidjela, ona Policijske klape Sv. Mihovil koja je nedavno objavljena.
"Spot je posvećen policajcima koji su poginuli u obrani Vukovara, sjećat će ljude na Vukovar i Domovinski rat", kaže on.
S Kićom se Željko Krznarić dugo poznavao i družio, još od sedamdesetih, a autor je i pjesme Tamburaši samo svirajte. Prijatelja će, kaže, pamtiti po tome kakav je veseljak bio. Smije se dok se prisjeća kako je svaki telefonski razgovor Kićo započinjao vicem.
"Pamtit ću ga, kao i mnogi, po tome što je svaki susret, svaki telefonski razgovor počinjao vicem. Nazove me i počne s dva, tri vica, pa onda priča ono zbog čega je nazvao. Bio je veseljak, pravi šoumen, čak i kad vic nije bio dobar, on ga je znao ispričati da bude smiješno. Falit će mi, jako će mi faliti. Grozna je ova godina, potres, korona, a smrti dragih ljudi... Prvo je otišao Rajko Dujmić s kojim sam također bio blizak, a sad i Kićo..."