POLITIČKI angažman Ivane Kekin obilno se usrao u život njezinog supruga, kojem je nedavno privođenje još samo jedna u nizu pizdarija koje su ga zadesile od predsjedničke utrke. Ovog puta radi se o još jednoj od onih stvari koje svakom sekundom postaju sve očitija i očajno orkestrirana politička predstava.
I niste sigurni koja je točno poanta, osim da zajebavaju ljude i tjeraju ih da se u petak ujutro moraju na brzinu oblačiti i neobrijani odlaziti na policiju kako bi se bavili glupostima.
Donekle je jasno da žele ukazati na to da postoji neka malverzacija, ali nakon svega niste sigurni žele li Kekina prikazati kao lošeg lopova koji u muljanju s nekretninama nije u stanju ukrasti više od 7000 eura ili sebe kao loše spletkaroše jer niti Kekin ispada neki mutni mafiozo niti ovi koji mu podmeću djeluju dovoljno sposobno da u to uvjere bilo koga osim svojih maloumnih glasača.
Je li ovo pokušaj da se podvali Tomaševiću?
Ako jest, super za Tomaševića - u ovom trenutku samo treba sjesti i dopustiti konkurenciji da njegovu kampanju odradi umjesto njega jer ta kombinacija cirkusanata rijetko se viđa. Ako nisu ovi koji pokušavaju prokazati "Gajničkog Kuma" koji se u Istri upuštao u "višetisućne" poslove, onda je to Bernardić čije objave izazivaju kombinaciju fascinacije i sažaljenja.
Svoj umjetnički performans doveo je gotovo do savršenstva i u ovoj je fazi pravi James Cameron krindža. Svaki tjedan spušta se na samo dno Marijanske brazde susramlja, odakle nas aktivno podsjeća na to da u političkim vodama nikada nije dobro plivao, ali zato roni kao profesionalac.
Međutim, koliko god "antimožemovci" nisu u stanju iskopati kvalitetnu aferu koja bi nas držala prikovanima za news portale, toliko je Možemo spreman odraditi to umjesto njih.
Dakle, kome god je palo na pamet da je "pa on vam zaradi 10 tisuća eura mjesečno, ne treba mu ovih sedam" dobra obrana, trebao bi razmisliti ponovno jer upravo je to pokrenulo novi i daleko veći istovar u Kekinovo dvorište, pa sad mora braniti i svoj status samostalnog umjetnika jer ako on godišnje zaradi 130 tisuća eura, to je savršena prilika da se mali čovjek zapita: "U redu, a zašto mu mi plaćamo mirovinsko i zdravstveno?"
I to bi bilo sasvim legitimno pitanje da on od tih 130 ili koliko već tisuća eura u proračun svake godine nije uplaćivao sve potrebno ili da se oni koji tako zabrinuto pitaju "zašto mu mi to plaćamo" također nisu okoristili nečim sličnim ili, još gore, seru samo zato što im je status slobodnog umjetnika odbijen.
I ponovno, ako se Kekinu bilo što nezakonito utvrdi, kaznite ga, naplatite mu i javno kritizirajte njegove mutne poslove jer znate da bi on i oni koji ga brane učinili isto.
Međutim, ova tobožnja javna uzjebanost oko toga "zašto mu mi to plaćamo" je tako promašena jer ako postoji lista problematičnog trošenja proračunskog novca, doprinosi slobodnih umjetnika nisu ili barem ne bi trebali biti visoko rangirani.
Postoje mnoge situacije kada si trebamo postaviti pitanje "što rade s MOJIM novcem", ali propitivanje hoće li zbog "mog" novca svi plesači suvremenog plesa, instrumentalisti klasične ili jazz glazbe, teatrolozi ili oblikovatelji maketa odjednom imati za vile, aute i jahte, nije nešto čime se kao društvo trebamo baviti u ovolikoj mjeri.
Budite bez brige, oblikovatelji maketa i dalje će biti "obezviljeni" i "obesjahćeni".
No, čak i ako smo potpuno u krivu, sasvim je legitimno da ljudi postavljaju pitanje što se događa s njihovim novcem, a podjednako je bitno da se o ovoj temi i konstruktivno raspravlja, bez snebivanja i hvatanja za bisernu ogrlicu svaki put kada se netko drzne zapitati je li opravdano da se zvijezde koriste ovakvim benefitima.
Trenutak u kojem cijeli taj odron od "afere" postaje urnebesan je kad se u priču sa svojim domišljatim statusima uključi Mislav Herman, HDZ-ov kandidat za gradonačelnika, i krene s moraliziranjem.
Ponekad je sasvim u redu prešutjeti neku temu i prepoznati da ovo možda nije trenutak da narod podsjetite na HDZ.
Obrecnuti se na woke ideologiju je sasvim u redu jer HDZ se desetljećima pretvarao da im je stalo do obitelji (posebno nekih obitelji), pa se ovo savršeno uklapa u predstavu. Plakati s jugoslavenskom zastavom također su na mjestu jer HDZ je oduvijek imao grozne plakate, pa ni ovo nije iznimka.
No, kad osjetiš snažan poriv da nekog prozivaš zbog neopravdanog posezanja u proračun, a predstavnik si ceha strave i užasa nastalog u mrklom mraku bezdana bezobzirnog lopovluka iz kojeg su potekli gotovo svi "6+6 demoni" koji su svojim djelovanjem i nedjelovanjem prepolovili, zgazili i preorali mirovine i zdravstvo do te mjere da nema tih doprinosa koje bi Taylor Swift, Beyonce i Isus Krist Superstar zajedno mogli uplatiti da poprave ono što je HDZ razjebao.
E, to je trenutak u kojem treba stati na loptu i reći: "U redu je, hvala, kao da jesam."
Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala.