Ide li crni ili bijeli dim? Pitanje koje obično muči vlasnike starih dizelaša, ali svakih x godina završi na svim naslovnicama. Pa tako i ove.
Iz prve ruke, od nas koji to pratimo, u svijetu se ne događa ništa spektakularno - rat Rusije i Ukrajine, počele su se čačkati Indija i Pakistan, a Trump i dalje izvodi nešto s Grenlandom. Od zabavnijih vijesti, Boris Rogoznica pokušao je napraviti prilično očajno uklizavanje Domenici, a belgijske tinejdžere je uhapsilo jer su probali švercati mrave.
E da, i neki maskirani likovi su opljačkali Finu u zagrebačkim Gajnicama.
I sad, umjesto da ste saznali to i idete dalje mirno svojim životom - nazvati rodbinu, zaliti cvijeće, oprati suđe - dio vas je gledao u dimnjak Sikstinske kapele. Na YouTubeu je samo prvih nekoliko streamova okupilo milijune.
Ipak, možemo na sekundu staviti na stranu činjenicu da je i Bogu i papi svejedno hoće li za dim saznati 15 minuta prije ili kasnije - u božanskim razmjerima vječnosti, svaki dim je pičkin dim. Izbor pape, kao vrhovnog crkvenog poglavara, još uvijek je svjetski atraktivna pojava. I za to je zaslužan Jorge Mario Bergoglio.
Papa Franjo je, u vrijeme kad u Europi broj katolika nezadrživo pada, uspio ujediniti apsolutno sve s političkog spektra. Možete li zamisliti studente Filozofskog sa šarenom kosom kako pored postera Che Guevare imaju i papu Franju? Išlo bi? E pa, probajte to zamisliti u vrijeme Ratzingera ili Wojtyle.
Taj potez nije bitan zbog zajedništva ili neke slične fraze koju ćete čuti od neuspješnih političara, nego zbog sljedećeg: Crkva je opet kul, koliko to u današnje vrijeme može biti. Za tiktokere: Katolička Crkva je viralna. U trendingu je.
Dani u kojima je pop bio jedina pismena osoba u selu neće se vratiti, ali je izbor pape još uvijek dovoljno bitan događaj da pola svijeta prati čime će ljudi s neobičnim kapama naložiti peć. U Švedskoj, Češkoj i Velikoj Britaniji ateista je već sedamdesetak posto, a i u mnogim drugima, onima čiji trendovi kroz dvadesetak godina dođu do nas, vjernici su već dospjeli u manjinu.
Kad bismo od njih krenuli odvajati katolike, pa one koji su pratili izbor pape, pa one s internetom, pa... Onih koji gledaju dimnjak bilo bi malo više od fanova Davora Bernardića. A ovako su ga ne gledali samo oni koji se inače time bave, nego svi.
Međutim, tu je i drugi fenomen. Kad je papa Franjo bio izabran, velika većina ljudi gledala je konklavu na TV dnevniku koji će danas upaliti još samo vaša baka. Svi ostali je sada kolektivno pratimo kroz nekoliko sati doomscrollanja, i na kraju više ne znamo tko nam glavu nosi. Izbor pape je (srećom po pape) dovoljno rijedak događaj da još uvijek može biti ekskluzivan.
Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala.