Foto: Facebook/Index
JAVNOST je iznenađeno reagirala vidjevši da su "stari rokeri" iz SDP-a za nadolazeće izbore odlučili okrenuti ploču i angažirati usluge tamburaškog sastava Gazde kako bi javnosti jasno dali do znanja da su mislili ozbiljno kada su svoju koaliciju nazvali "narodnom".
Veliki je to odmak od onog starog SDP-a na koji smo navikli. SDP-a koji je nekoć angažirao "najžešću" rock ekipu kao što je Parni Valjak, Gibonni ili Detour. Bio je to pravi "headbanger's ball".
Uglavnom, netko u SDP-u očito je uvjeren da su "tamburaši u kožnim jaknama" (kako ih neki nazivaju) upravo ono što se traži jer narod voli tambure pa ih i SDP mora naučiti voljeti.
S druge stane glazbeno-političkog spektra, veliki uzor svih akademski obrazovanih Hrvata, Miljan Brkić, fotografirao se pored svoje stare osnovne škole noseći majicu Johnnyja Casha, a nedavno smo doznali i da je svježe lice starog HDZ-a, Andrej Plenković, u mladim danima visio s okorjelim metalcima na fotografiji koja ne djeluje toliko kao fotka Plenkija i njegove ekipe već više kao fotobombardiranje odmetnutog računovođe.
Ovaj nevjerojatni obrat šokirao je zgranutu javnost koja nije mogla vjerovati što se to događa s dvije najveće hrvatske stranke. To su tektonski pomaci. HDZ i Domoljubna koalicija još su nedavno djelovali kao da su na brzinu sastavljeni na fajruntu seoskih svatova, a već danas gledamo Miljana Casha u uzanim hlačama kako mrmori o budućnosti hrvatske djece.
Međutim, teško je povjerovati da je ovaj žanrovski zaokret rezultat pukog uvlačenja u dupe glasača. Daleko od toga da se ne uvlače, ali SDP-ova odluka da angažira Gazde vjerojatno je više motivirana pedalom koju bi vjerojatno popušili tražeći nastupe rock bendova čije su iluzije o predstavnicima hrvatske ljevice odavno mrtve.
Isto tako, povezivanje s bilo kojom od stranaka ostavlja mrlje, a Urban, Gibonni, Let 3 ili Goran Bare teško da bi pristali nastupiti za stranku koja se, postalo je kristalno jasno nakon sučeljavanja Plenkovića i Milanovića na HRT-u, u 2016. ni ne razlikuje pretjerano od svojih političkih antipoda. Sve češće se piše o "velikoj koaliciji", a čelnici dviju stranaka servirali su više manje identičnu priču u maniri starog para koji je toliko dugo u braku da već počinju nalikovati jedan drugome.
Koliko god nebitno bilo, ovaj glazbeni obrat samo je još jedan u dugom nizu nepotrebnih podsjetnika da je i na ovim izborima glas za jednu zapravo glas za drugu stranku, ali i da su razlike iz godine u godinu sve manje uočljive.
No, ne treba idealizirati ni glazbenike jer na kraju dana, adekvatan iznos uvijek može izgladiti ideološka razilaženja. Gazde ili Cash, uopće nije bitno jer keš je i dalje gazda.