Jedna od najljepših glumica ikada, ali i suštinski prilično tragična ličnost, imala je najvećim dijelom života hod po žici između filmskih uspjeha i privatnih neuspjeha i obrnuto.
Gene Tierney je s 20 godina debitirala kraj Henryja Fonde u Povratku Franka Jamesa (1940) i već u narednih nekoliko godina uspjela se ispentrati među najtraženije glumice, zaigrala kod Ernsta Lubitscha u Raj može pričekati, kod Josefa von Sternberga u Shanghai gesture, najznačajnije kao naslovna Laura u noir klasiku Otta Premingera.
Kasnije je reprizirala partnerstvo s Ottom, kao i s Danom Andrewsom u Na kraju pločnika, a u međuvremenu zaradila Oscar nominaciju za predatoricu u Prepusti je nebu, bila i u naslovima The Razor's Edge, Dragonwyck, Duh i gospođa Muir, Vrtlog, vrhunski Night and the city, kasnije došla i Lijeva ruka Gospoda s Bogartom, sve to u okviru jedva više od desetljeća, većinski su to četrdesete godine XX. stoljeća.
Pupoljastih usana, blagog glasa i jedne sveukupno krajnje ugodne pojave, stvarno nije bilo ničeg čudnog u usponu Gene Tierney, a bila je i sjajna, školovana glumica koja jest češće bila fina cura, međutim spomenutom bravurom u Prepusti je nebu dokazala je koliko može više.
Na pad su utjecale mnoge stvari, brak s likom kojeg su njezini roditelji htjeli otjerati, rađanje hendikepiranog djeteta, gluhog, poluslijepog i s nekoliko mentalnih poremećaja, to se sve odvijalo u onih ranih nekoliko godina karijere kada je imala 20 i nešto. Kasnije su uslijedili razvod, pa afere s Howardom Hughesom, ali i mladim Johnom Fitzgeraldom Kennedyjem osobno, koji je nije želio oženiti jer je ganjao političku karijeru.
Početkom pedesetih Gene je i sama mentalno oboljela, bila podvrgnuta čak 27 šok terapija, izgubila dio pamćenja tijekom istih, a depresija je sve više stezala, pokušala je i oduzeti sebi život. U jednom trenutku htjela je pobjeći od svijeta poznatih i zaposlila se u butiku, međutim jedna mušterija ju je prepoznala, a novine od čitave priče napravile senzaciju, tako da ni to nije prošlo kako treba. Štoviše, bilo je još gore.
Zatim se drugi put udala, imala lijep comeback na platno, nekoliko solidnih naslova da bi se nenadano s 46 godina službeno umirovila, te onda mirno proživjela na imanju u blizini Houstona sve do smrti 1991. godine.
Na početku filma Laura njezin lik je službeno mrtav, ali detektiv dolazi svaku večer i ostaje budan kraj portreta na kojem se ona nalazi s čudnom fascinacijom onim što vidi na slici i s istinskim poetskim nemirom.
Dolazi i gleda je, uvlači teške gutljaje viskija, na kraju pred portretom zaspi u fotelji stana koji je tuđi. Recimo da je to dobra sekvenca da se opiše na koji način je i sama Gene Tierney djelovala na ljude, a ne samo Laura.
Ponekad je zbog prevelike ljepote glumice pomalo teško fokusirati se na sama događanja u filmu i ako bismo tražili minuse kod Gene, taj bi mogao biti jedini validan.
Teško da je bilo kome smetao, ali drugih nema i samim tim je veća tuga što je ostala na tek nekoliko vrhunskih filmova i tek tridesetak filmova ukupno, jer moglo je to dosta bolje u njezinu slučaju. Holivudska diva s velikim D - Gene Tierney.