IMA taj jedan film koji mi se zauvijek urezao u sjećanje. Zove se 5x2, a radi se o kolapsu bračnog para. Ono što ga izdvaja iz mase sličnih uradaka jest kronologija koja ide - unatrag. Film počinje mučnim razvodom, vodi nas dalje kroz bračne razmirice, svađanja, teške riječi, sve do kraja, bolje rečeno početka veze.
Završava upoznavanjem para i njihovim ljubljenjem u moru neke mondene plaže. Pravi happy end. Sreća isijava iz njihovih lica, pojma u tom trenutku lučenja dopamina, serotonina i oksitocina nemaju kako će kasnije doći kortizol i rastjerati sve te hormone sreće.
Legendarni 5x2 pao mi je na pamet kada sam ovih dana vidio vijest o sudskim dramama proslavljenog tenisača Gorana Ivaniševića i njegove bivše supruge Tatjane Dragović. Mučan je to kraj jedne veze koju su obilježile teške riječi, svađanja i razmirice, a koja je počela tako što je Goran svoju buduću suprugu ugledao na naslovnici američkog Cosmopolitana.
Netom iza su se upoznali, izlučili ogromne količine dopamina, serotonina i oksitocina, pri tom mrtve veze nemajući da će uskoro stići i strašni kortizol. Još odzvanjaju Ivaniševićeve riječi nakon što je osvojio Wimbledon:
"Idemo sad radit dicu!"
Pojas Gaze
No, nažalost, ispalo je baš onako kako većina brakova ispadne, uključujući i moj - nesrećom po supružnike koju stručni termin iz psihologije vodi pod nazivom Pojas Gaze. Ona njemu pribokava što uzgaja pojas ogromnim količina piva i peke, a on njoj što po cijele dane koristi gazu stavljajući maskaru, eyelinere i sve te druge ratničke boje.
Ratuju tako naši supružnici kao Izrael i Palestina, Beograd i Priština, Engleska i Argentina, kušin i stina - od čitavog bogatstva Klaićevog rječnika najviše se koriste svega dvije riječi - pička (t)i materina.
A onda jednog lijepog sunčanog dana sve završi razvodom. Eh da bar završi. Iza razvoda slijede brakorazvodne parnice u kojima se bivši supružnici svađaju koliko je tko zaradio tijekom trajanja braka i kako to podijeliti (sreća po mene što nisam imao nikakve imovine).
Goran Ivanišević se tako na svom Instagram profilu pita treba li ime Tatjane Dragović čak biti urezano u povijest All England Cluba kao pobjednice Wimbledona - 2000. Sampras, 2001. Dragović, 2002 Hewitt.
Obični smrtnici takvih problema nemaju. Ne trebaju dijeliti pokale Indian Wellsa, Garmisch-Partenkirchena, Zlatnih lopti, olimpijskih medalja. Oni se prepiru čija je elektronika u Opel Kadettu iz 1979. godine.
"Dobro ajde", kaže muž ženi od koje bježi: "Tvoj je akumulator, ali moj je alnaser."
"Ok onda", kaže mužu žena od koje bježi: "Ako je tvoj alnaser, moj je alternator."
"Časni sude", objašnjava muž: "Ja sam od mojih novaca kupio alternator."
"Časni sude", govori žena: "On je od svojih novaca kupio regler. Alternator je od mojih."
Neobični smrtnici akumulatorskih problema nemaju. Oni se svađaju oko teniske opreme.
"Moj je reket Head", govori Tatjana.
"Tvoj reket ne može biti Head, ženska glavo", odgovara Goran: "Možeš uzet jedino Babolar, jer si obična tužibaba."
"Uzet ću ti i Head, i Babolar, i Wilson."
"Hoćeš mi uzet i bekend?" ironično će Goran
"Neću, ružan je. Da je jednoručni, razmislila bih!"
Rekosmo već, ovo u slučaju Ivanišević-Dragović nije ništa neobično, trećina svih brakova u Hrvatskoj završi razvodom i svađanjima oko imovine. U budućnosti taj broj može samo rasti. Mogućnost da se dvije osobe poklope i dugoročno budu sretne jednaka je pobjedi protiv Samprasa.
Bračna ameba
Međutim, mene muči nešto drugo. Kako je moguće da nitko, ama baš nitko, potencijalne supružnike prije stupanja u brak ne uči o svim pravnim posljedicama?
Svakakve budalaštine učimo po školama - koliko je širok Bospor, koliko su Talijani i Austrijanci pomaknuli centimetara liniju na Soči u četiri godine Prvog svjetskog rata, što je to upala sinusa i kosinusa i rješava li se antibioticima ili matematičkim formulama, je li Zola francuski pisac ili talijanski nogometaš, jesu li Huni imali hunjavicu kad su nadirali u Europu, je li engleski kralj Ivan Bez Zemlje prozvan tako jer je izgubio u zemljanom finalu Roland Garrosa od Francuza i je li im vratio za poraz na svetoj wimbledonskoj travi?
Što u psihologiji znači izraz deja vu? Da ste opet izgubili tiket na kladionici? Zašto australopitekus ne dolazi iz Australije, nego iz Afrike? Zašto kamikaze nose kacige? Sve te gluposti bubamo po obrazovnim ustanovama, a nitko nam nijednom riječju, nijednim zarezom, ne spominje svu pravnu strahotu ulaska u brak. Čak ni roditelji. Naime, sva imovina koja se zaradi u braku dijeli se na pola. Kao ameba.
Tko bi uopće dokučio tko je što zaradio i koliko? Lakše bi bilo izračunati ukupnu upalu sinusa talijanskih vojnika na Soči dijeljeno hunjavica Huna jednako Ivan Bez Zemlje. Dobro, sad sam zeznuo. Naravno da je lako podijeliti bračnu stečevinu bez zemlje, ali što ako zemlje ima, i ako je kupljena za vrijeme trajanja braka?
Muškarac je bauljao po svijetu, osvajao wimbledone, jednu godinu za drugom, klasični deja vu, pa onda ulagao u zemljane terene s mrežama, a žena je za to vrijeme kod kuće odgajala djecu. Koliko je, dakle, Jelena Đoković zaslužna za Grand Slamove Novaka? Bi li se on poigravao s konkurencijom da mu djeca plaču do 5 ujutro i kake mu po dvoručnom bekendu dok im mijenja pelene?
Dakle, puno lakše je izračunati koliko je brod brz ili spor dok prolazi Bospor, ali stečenu imovinu bračnih supružnika ne bi skontao ni Albert Einstein na amfetaminima. E pa baš zato, da bi se izbjegle opće bračne teorije imovine, ljudi bi prije stupanja u brak morali rješavati stroge testove, ne samo one koji se tiču pravnih posljedica vjenčanja nego i same kompatibilnosti budućih supružnika.
Dok nas imovina ne rastavi
Tako bi u tim testovima rješavali pitanja poput koja vam je najdraža muzika. Jednom potencijalnom supružniku to je Rozga, a drugi smatra da to može slušati samo netko bez mozga. Znači, odmah prekid, ne može brak. Ili koji vam je najdraži film?
Muž se napaljuje na Schwarzeneggera i Stevena Seagulla, mora za uru i pol trajanja filma biti ispucano barem sedamsto metaka i petsto zolja, a ona s druge strane obožava spore manire Gregory Pecka dok bari Liz Taylor. Ili, recimo, sport. On se uzbuđuje na jednoručne bekend-paralele Stana Wawrinke, a ona više voli sinkronizirano plivanje, što je i skroz logično jer je oduvijek guštala u Balu na vodi i brzim manirama Esther Williams.
Šteta, baš šteta da se instituciji "dok nas imovina ne rastavi" ne pristupa ozbiljnije. Da se svi ovi testovi rješavaju prije stupanja u brak, razina kortizola po hrvatskim obiteljima, sudovima i medijima bila bi u granicama Pojasa Gaze.