Ponekad se čini da su svi stari, zaboravljeni glumci kojih se prisjećamo na rubrici Filmske gromade bili kockari, alkoholičari, neuspjele samoubojice i homoseksualci. Ništa čudno, i ovaj današnji ispunjava sve te stavke. On se zvao Dennis Price i jedino za posljednju odrednicu može jedna fusnota i isticanje da je zapravo bio biseksualan, no to ne mijenja mnogo, svakako sve ovo drugo ostaje.
A šteta za njega, bilo je materijala za neke veće domete, ali barem je ostala zapisana hladna i komičarski perfektna glavna uloga u remek-djelu crne komedije Nježno srce (Kind Hearts and Coronets) za vijeke vijekova. Naravno, kao što obično biva s nepravedno zanemarenim glumcima, nepravda ih prati i u svijetlim momentima, tako da je osam (!) likova koje u tom filmu igra Alec Guinness ipak ostalo prva asocijacija na Nježno srce iako je noseći (anti)heroj Louis Mazzini u izvedbi ovog momka zaslužio barem jednaku slavu Alecovu oktetu.
Nježno srce zvuči tako nježno i poetski, zapravo i jest prilično poetski, ali film je prilično daleko od nježnog. Kao što rekosmo, ponajbolja crna komedija engleske kinematografije i šire, priča je centrirana oko Mazzinija (Price), sina jedne plemkinje koja je odlučila da se uda za glazbenika klošara i koju je plavokrvna obitelj isključila iz svih tokova i novčanih beneficija, samim tim i njezino dijete.
Nakon majčine smrti i odbijanja familije da bude sahranjena u obiteljsku grobnicu, Priceov Mazzini se odlučuje na radikalan potez, a to je ubistvo svih članova koji su iznad njega na ljestvici za titulu vojvode.
Tih članova je osam i već pogađate, svih osam ih tumači Alec Guinness. Sigurno jedan od veličanstvenijih podviga u karijeri glumca koji je uz Oliviera možda najbolji kojeg je Britanija imala, međutim samim tim što mu je Dennis Price vrsno parirao (i to igrajući "samo" jednu ulogu), to dovoljno govori koliko je i on bio talentiran.
Pored te (životne) uloge imao je i dobro znane filmove A Canterbury Tale, Victim, Tunes of Glory, I'm All Right Jack, Pulp itd., izašao je ukupno na trocifren broj uloga pred kamerom, no uglavnom je sve bilo u sporednom domenu i jaču šansu da se pokaže kao u Nježnom srcu nažalost nije dobio.
Kao što naznačismo, Priceova seksualna orijentacija dovela je do spomenutog alkoholizma, kockanja i nekoliko pokušaja samoubojstva, a samim tim i do izostanka prave i zaslužene filmske slave za života i za smrti. Najviše je odjeknulo medijima kada se 1954. zaključao u stan i uz pomoć plina imao plan da sebi oduzme život, pa mu je to na neki način donijelo simpatije javnosti, mada pitanje je koliko bi simpatija bilo da su ljudi znali što ga sve muči.
Uostalom, baš to je tema i njegovog spomenutog filma Victim (1961), i on i Dirk Bogarde su srcem ušli u projekt koji se borio protiv nezakonitosti homoseksualizma koja je bila na snazi tih godina.
Dakle, Dennis je jurio smrt, ali je ona stigla njega, i to nenadano, u listopadu 1973. je pao i slomio kuk, a onda preminuo u bolnici od srca, što je prema procjenama liječnika bilo u direktnoj korelaciji s padom koji je imao.
Imao je 58 godina. To je predstavljalo kraj čovjeka koji jest bio sve ono što smo spomenuli na startu teksta, ali nadasve bio je fantastičan glumac. Samo da je imao još koje Nježno srce gdje bi mu stvarno bio kraj... tko zna...