Australski putnici i vlogeri Nigel i Sue već godinama žive na putu - nakon tri i pol godine života u kombiju po Australiji, preselili su se u Europu kako bi istražili njezine gradove, kulturu i prirodu. Ovih dana zaustavili su se u Bosni i Hercegovini, a svoje prve dojmove iz Sarajeva i okolice podijelili su s pratiteljima.
Oboje su već bili u BiH, no tek na jedan dan, a Nigel je istaknuo da su je odlučili bolje istražiti jer je Sue poludjela za tom državom.
Prvi susret s gradom nije bio idiličan - taksist im je od aerodroma do kampa naplatio 50 maraka te ih, po njihovim riječima, "oderao". Sve je počelo odmah po slijetanju, kada je Nigel uzeo taksi od aerodroma do neimenovanog kampa. Vožnja ga je koštala 50 KM, što je otprilike 25 eura.
Situacija je ispala još bizarnija kad je Sue ispričala da je ista ruta od Ilidže, koja je pokraj aerodroma, koštala samo 10 KM (oko 5 eura). "Malo smo ljuti jer nas je taksist prevario. Umorni i mrzovoljni. Da, da, 50 KM od aerodroma. Došla sam s Ilidže i platila 10 KM", kaže Sue u videu.
Nigel je snimio i naljepnicu na autu na kojoj piše da se prtljaga naplaćuje pet maraka po torbi. Dodao je i da taksist nije imao taksimetar, ali da je bio previše iscrpljen od puta da bi ulazio u rasprave. "Totalna prevara", ponovila je Sue, zaključivši da to baš i nije najbolji prvi dojam za njenog partnera.
Nakon početnog šoka krenuli su istraživati Sarajevo. Prošetali su Baščaršijom, divili se osmanskim džamijama, česmama i starim hanovima. Hrana ih je, očekivano, oduševila. Sue je u Morica hanu naručila vegetarijansku platu, dok se Nigel odlučio za porciju mesa toliko veliku da je u šali rekao kako je pred njim “pola krave”.
Ručak su zaključili pivom u u blizini Latinske ćuprije, a kasnije su probali i burek te bosansku kavu, naučivši pritom da se šećer ne stavlja u šalicu, već topi u ustima dok pijete kavu.
Put ih je zatim odveo u planine. Obišli su napuštene skakaonice iz Zimskih olimpijskih igara 1984., a onda krenuli u planinarenje prema Lukomiru, najvišem selu u BiH. Na putu su nailazili na stada ovaca i razgovarali s mještanima.
Iako im se Lukomir učinio ponešto turističkim zbog suvenira, Sue i Nigel zaključili su da su Umoljani, selo iz kojeg su krenuli, djelovalo autentičnije. Ipak, šetnja je za njih bila jedno od najljepših iskustava u Bosni - priroda, mir i domaća kava kod planinskih domaćina ostavili su snažan dojam.
“Unatoč svemu, ovo je zemlja koja nas je stvarno iznenadila”, rekli su na kraju. Sarajevo i njegova okolica, uz hranu, pivo i gostoljubive ljude, pokazali su se kao mjesto gdje se tradicija i svakodnevni život spajaju u jedinstven doživljaj.