Foto: PR
POZNAT po svom jedinstvenom smislu za humor i želji da sa svojim šalama donese malo radosti u tmurnu svakodnevicu, svestrani Branko Đurić Đuro odlučio se na novi projekt koji već danima oduševljava gledatelje iz cijele regije.
Novi autorski hit popularnog Đure "Đurologija", trenutačno je najgledanija show predstava u regiji, a u posljednjih tidesetak dana vidjelo ju je više od 20 tisuća posjetitelja što je brojka koja potvrđuje ne samo njegovu popularnost nego i činjenicu da dobrom tematikom i samo njemu svojstvenim humorom uvijek publici pruža nešto novo, nešto drugačije i nešto bolje.
Ovaj svojevrsni "antistand up show" kako ga sam Đuro voli nazivati, na neposredan i iskren na zabavan način predstavljaju sve ono što ga nasmijava, ali i nervira u današnjem životu.
U neposrednom razgovoru i kontaktu s publikom, Đuro se želi približiti i "običnom" čovjeku pružajući svima priliku da kroz njegov humor pronađu sebe i svoje probleme gledaju s vedrije strane. Sa svojim prepoznatljivim bosanskim šarmom i dugogodišnjim glumačkim iskustvom koje se posebno ogleda u kultnom projektu "Top lista nadrealista", "Đurologija" donosi jednog novog, nešto drugačijeg, a opet prepoznatljivog Branka Đurića koji će kroz 90 minuta trajanja showa izvući ono najbolje od svakog gledatelja i izmamiti osmijeh i najvećim pesimistima.
Nakon nastupa u regiji Đurologija dolazi i u Hrvatsku te će premijerno biti prikazana 27.siječnja 2015. u dvorani Vatroslava Lisinskog u Zagrebu, a popularni Sarajlija s ljubljanskom adresom nasmijavat će i publiku u Splitu, 28.01. u dvorani "Lora" te 29.01. u Zadru u klubu "Arsenal".
Ulaznice za navedene predstave moći će se kupovati na prodajnim mjestima "Eventima" te na blagajnama dvorana uoči i na dan predstave.
Zato smo i kratko odlučili porazgovarati s Đurićem da nam približi svoj novi projekt, ali i kaže nešto o planovima za budućnost.
Za početak, što je "antistand up" i po čemu se razlikuje od klasičnih stand up nastupa?
U svojoj predstavi demistificiram predstave, a i stand-up kao jednu od formi koja je ujedno i najbliža ovom što radim. Ideja je bila preokrenuti ideju predstave, govorim iskreno o vlastitim problemima, strahovima o nepredviđenim događajima prije i za vrijeme predstave, o tome kako moram na WC prije izlaska na pozornicu i pritom otkrivam mnoge druge tajne.
Kako je uopće došlo do "Đurologije"?
Dobio sam poziv iz Australije za neku dobrotvornu akciju. Morao sam nastupiti u šest predstava u Sydneyju, Brisbaneu, Melbourneu i Canberri. Međutim, dosta sam brinuo oko svega unatoč iskustvu s predstavama, filmovima i televizijskim emisijama. Naime, nikad se nisam našao u situaciji da sam sam na pozornici. No, žena me utješila rekavši da je stand-up nešto što sam izmislio, a da nisam ni svjestan toga jer svi ručkovi sa mnom su u stvari stand-up. To se nekako i pretvorilo u ideju "Đurologije" pa se publika osjeća poput mojih prijatelja koji sjede sa mnom za ručkom.
Jeste li imali neke posebne pripreme prije nego ste krenuli s nastupom?
Bit ću iskren, pripreme su nastajale tijekom samih nastupa. Nisam znao kako će predstave izgledati sve dok se prvi put nisam pojavio pred publikom u Sydneyju sa šalabahterom sakrivenim na stolu. Kad sam završio, vidio sam na što publika reagira bolje, a na što slabije pa sam nakon svake predstave mijenjao sadržaj i dodavao nešto novo. Uglavnom, ono što publika danas gleda je predstava koja je nastala za vrijeme tih šest predstava.
Jesu li vas iznenadile reakcije publike i jeste li očekivali ovu razinu popularnosti showa?
Iskreno, nisam. Prva je predstava bila u Beogradu u Domu sindikata koji prima 1500 ljudi, a prije nego je sve počelo, bojao sam se da nitko neće doći. Bio bih zadovoljan da je došlo samo pola publike, ali na kraju sam održao sedam predstava, jednu za drugom i svaka je bila rasprodana.
Postoje li poveznice s kultnim "Nadrealistima"?
Često me to pitaju, ali ne razmišljam na taj način. "Nadrealisti" su nešto što me obilježilo, ali to je ipak nešto što smo počeli raditi prije 30 godina. Dosta se stvari promijenilo, a jedina je poveznica isti glumac. S druge strane, čak i kada bih želio to prikriti, ne bih mogao kriti utjecaj "Nadrealista" na sebe i svoj rad.
Kako gledate na neuspješne pokušaje da se na neki način kapitalizira kultni status Nadrealista? Kako objašnjavate činjenicu da se ništa od toga nije uspjelo održati niti približiti izvornom serijalu?
Meni je žalosno gledati sve te pokušaje da se stvori drugi dio i oživi "Top Lista Nadrealista". Čak i filmovi koji imaju nekoliko nastavaka (osim "Mad Maxa", čiji je nastavak bolji od prvog dijela) u startu su luzerski. Dakle, u načelu smatram da bi taj nastavak bio slabiji i da bi sve izgledalo kao podgrijavanje starog jela. Ja uvijek više volim skuhati nešto novo.
Razlikuje li se "Đurologija" (osim po ovoj stand-up, anti stand-up formi) od humora na koji su vaši obožavatelji navikli?
Nije bilo kalkulacije oko toga trebam li raditi nešto što se od mene očekuje. Uvijek radim ono što mi se u tom trenutku događa i čini zanimljivim. Naravno, trudeći se pritom da ne radim neke stvari koje sam već uradio. Teško mi je odgovoriti na ovo pitanje jer ne trudim se da liči ni da ne liči. Jednostavno opušteno to radim.
Uz sve ostalo čime se bavite još jedan projekt čini se kao klasični "radoholičarski" potez, mnogi vjerojatno žele znati kako je moguće sve to uklopiti, uskladiti i nakon svega pronaći vremena za privatni život?
Svjestan sam da, gledajući izvana, kroz medije, mnogima mogu djelovati kao ambiciozni kreten koji radi toliko stvari. Vjerojatno bih i sam to mislio da gledam sa strane. No, daleko sam od radoholičara. Ne mogu reći da nisam vrijedan i da ne volim rad, ali sigurno nisam proračunat da radim poteze koji bi bili "dobri za karijeru". Štoviše, karijera mi je deseta na listi prioriteta. Volim mijenjati stvari, brzo mi dosadi raditi iste stvari, a imam tu sreću da sve što napravim ima određeni medijski odjek.
Radi li se možda o onom strahu mnogih kreativaca da će im i mala stanka, recimo to tako, "otupiti oštricu"?
Ma kakvi. Odmah ću vas prekinuti. Ja najviše volim stanke. Vrijeme najradije provodim s obitelji na nekoj barki negdje na Jadranu. Da kuham i bavim se stvarima koje nitko ne vidi i nikog ne zanimaju, ali nažalost to mi je u opisu radnog mjesta, da radim nešto što je prepoznatljivo i što ljudi znaju.
A kakvi su planovi za 2015.?
S Tončijem Huljićem pripremam film koji ćemo snimati u Splitu, a radi se o crnohumornoj komediji o čovjeku koji u krizi nađe posao koji mu pomogne da napreduje na društvenoj ljestvici dok istovremeno pada na onoj moralnoj.
A radim još i na jednom kazališnom scenariju koji sam davno napisao i koji bih trebao pretvoriti u film, a sljedeći mjesec putujem u SAD gdje ću, između ostalog, taj scenarij ponuditi zainteresiranim producentima. No, u filmskoj je industriji tako, može proći puno vremena nego film ugleda svjetlo dana ili preciznije, tamu dvorane.
Jedan ste od umjetnika iz regije koji su imali prilike doći u kontakt s Hollywoodom. Kako gledate na sve to ludilo i napetost i jesu li to okviri u kojima biste mogli kreativno funkcionirati?
Apsolutno ne. Kada bih se vidio vjerojatno bih tamo i živio. Odmah poslije Oscara za "Ničiju zemlju" dobio sam brojne ponude i mogao sam tamo ostati i svi su mi govorili da je to "pravi trenutak" da ostanem i radim u Hollywoodu. Međutim, ni danas nisam impresioniran Hollywoodom i previše je to napeto i izvještačeno, a prije svega preambiciozno. Više volim New York nego Los Angeles jer na površini su svi opušteni, a ispod se krije grozna ambicioznost i želja za uspjehom. Oni su kao lovci na zlato. U Los Angelesu svi tragaju za tim zlatnim grumenom. Primjerice, Italija mi je daleko bliža, ne samo zemljopisno već i po načinu na koji se tamo radi.