Foto: PR
Ovogodišnja turneja "Indexi i prijatelji: Sve ove godine" započinje velikim koncertom u zagrebačkoj koncertnoj dvorani "Vatroslav Lisinski" 9. listopada, a dva dana kasnije, članovi Indexa i prijatelji nastupaju premijerno u Osijeku, u sportskoj dvorani "Zrinjevac". Među glazbenicima koji će ponovno svirati u postavi Indexa je i Fadil Redžić, bas gitarist s kućnom adresom u Atlanti, koji je gotovo od prvih dana bio član Indexa u kojima je ostao sve do dana kada se ovaj kultni bend raspao, stvarajući glazbenu povijest naših prostora. Fadil Redžić (67) je autor pjesme „Bacila je sve niz rijeku“, a i mnogih drugih nezaboravnih pjesama Indexa koje su neizostavni repertoar predstojećih koncerata – to su „Balada“ koju je skladao s Bodom Kovačevićem, “Ispili smo zlatni pehar” i mnoge druge. Ususret koncertnima "Indexi i prijatelji" ovaj legendarni glazbenik otkriva koliko mu znači ponovno okupljanje Indexa i prijatelja u Lisinskom i prisjeća se svoje mladosti i glazbenih početaka u Indexima .
Kroz nešto manje od mjesec dana ponovno krećete na turneju s Indexima s koncertima u Zagrebu i Osijeku od 9. i 11. listopada. Što za vas intimno i profesionalno znače ovi koncerti?
Fadil Redžić: Koncertna okupljanja „Indexi i prijatelji“ za mene su nešto najljepše što mi se u ovim vremenima dešava. Pustim poneku suzu na koncertima kad se sjetim Davora, Bode, Đoleta... Beskrajno sam zahvalan svim glazbenicima i pjevačima koji sudjeluju na tim svirkama i time doprinesu prici o Indexima. Grupe Indexi više nema, ali su ostale naše pjesme, svirači koji se nađu zajedno na pozornici - Ranko, Neno, Bato, Šaran, Peco i ja i prijatelji - vokalni solisti, koji omogućuju da legenda o Indexima i dalje živi.
Što u vašem životu znači godina 1965.? Tada ste se priključili Indexima.
Fadil Redžić: To je bila godina kada započinje moj „staž“ u Indexima. Moj ulazak u Indexe nije protekao kako biste možda očekivali, jer to i nije ni bila moja odluka. O tome je zapravo odlučio moj prijatelj Slobodan Bodo Kovačević. Na incijativu Ese Arnautalića koji je bio muzički producent i stariji brat osnivača Indexa Nune Arnautalića, Bodo i ja smo napustili grupu Lutalice koje je, uzgred rečeno, osnovao Bodo i prešli smo u Indexe. Da budem iskren, ja sam pomalo bio razočaran Bodinim postupkom jer sam tada smatrao da su Lutalice bile, s izuzetkom vokalnog soliste Davorina Popovića, u svemu bolji bend od Indexa. Taj transfer je gledano iz današnje perspektive vjerojatno imao smisla, ali one davne 1965-te, iskreno, meni se to činilo bez veze. No, Bodo je mislio da ćemo uspjeti brze kao Indexi, koji su već bili afirmirana grupa s nekoliko snimljenih ploča instrumentalne muzike. Možda smo mogli napraviti velike stvari i kao Lutalice. Tko zna. Ali naša je životna priča, priča Indexa .
Napisali ste neke od najznačajnijih pjesama Indexa - kultnu "Bacila je sve niz rijeku", napisali ste i "Baladu" zajedno s Bodom. Što vas je tada inspiriralo da napišete pjesme koje su postale bezvremenski hitovi?
Iskreno, nisam sebi mogao dozvoliti da se i ja ne okušam kao kompozitor. Ako su to već mogli Bodo, Bato i Nuno, htio sam i ja! Nisam se mogao zadovoljiti samo sa tim da sviram bas i pjevam Davoru prateći glas. Vrijeme i popularnost ovih pjesama pokazalo je da sam postupio ispravno. Sto se tiče inspiracije, za mene je muzika sama po sebi inspiracija. I sada mi se ponekad desi da me nešto pokrene pa mi se dese neke nove melodije. I dalje vrlo često sanjam divnu muziku koju zajedno stvaramo Davor, Bodo i ja.
Ovogodišnji niz koncerata posvećen je nedavno preminulom Enci Lesiću koji je napisao hit „Sve ove godine“, pjesmu po kojoj ova turneja nosi naziv. Indexi su već prerano izgubili velika glazbena imena Davorina Popovića, Slobodana Bodu Kovačevića i Đorđa Kisića, a Enco nas je nedavno napustio. Još prošle godine ste svirali zajedno na obilježavanju 50. Obljetnice od osnutka grupe.
Bio sam šokiran kad mi je Peco Petej javio da je otišao i Enco. Bili smo vrlo bliski. Kad je došao s nama u Sarajevo, neko vrijeme je stanovao kod mene. Sjećam se kada smo snimali njegovu „Sve ove godine“ u Studiju 1. Enco je pred nas stavio grubu skicu pjesme i snimanje je išlo bez probe. I pjesma je postala jedan od naših najznačajnijih hitova. Poslije ju je snimilo i Bijelo Dugme s Bebekom. Posljednji put smo svirali zajedno u 11. mjesecu u Sarajevu i Splitu prilikom obilježavanja 50. godišnjice od nastanka grupe Indexi. Tada mi je odsvirao i neke svoje ideje, bio je pun entuzijazma.
Živite u SAD-u, u Atlanti i svake godine posebno radi koncertne tradicije „Indexi i prijatelji“ dolazite u Hrvatsku. Što je s probama, vi ste svi vrlo uigrani glazbenici, no živite na raznim krajevima svijeta – kako se pripremate za turneju od koje nas dijeli nešto manje od mjesec dana?
Naš producent Tomislav Kašljević to svake godine lijepo izorganizira, a kako se radi o koncertima koji su već postali tradicija, okupljamo se tek neposredno pred početak turneje. Nisu nam potrebne neke velike probe, jer smo poprilično uhodani. Svi muzičari i vokalni solisti su majstori svog zanata, tako da je cijeli taj posao prije svega istinski užitak.