Rijeka je u rujnu 2017. godine svečano otvorila novi prostor Muzeja moderne i suvremene umjetnosti (MMSU) u takozvanom H-objektu kompleksa Benčić. Bio je to ključni događaj u kulturnom životu grada, jer je MMSU napokon dobio stalnu adresu nakon dugogodišnjeg rada u privremenim prostorima. Uz retrospektivnu izložbu Tomislava Gotovca i otvorenje nove zgrade, Rijeka je svjedočila i jednoj od najprovokativnijih umjetničkih intervencija te godine – performansu švicarske umjetnice Milo Moiré.
Pod nazivom “Ceci n’est pas une femme nue / Ovo nije gola žena”, Moiré je izvela performans koji je započeo na staroj lokaciji muzeja i prerastao u povorku koja se kretala riječkim ulicama prema novom prostoru u Benčiću. Potpuno gola, umjetnica je predvodila okupljenu publiku, pretvarajući preseljenje muzeja u živu, provokativnu procesiju koja je spajala urbani prostor, tijelo i umjetnost.
Moiré je ovim činom željela potaknuti građane da aktivno sudjeluju u umjetničkom događaju te da razmisle o granicama između javnog i privatnog, izloženosti i zajedništva. Njezin performans dio je njezina šireg opusa koji istražuje tijelo kao medij i komunikacijsko sredstvo. U tom se smislu savršeno uklopio u otvorenje MMSU-a, muzeja koji Rijeci donosi suvremenu umjetnost i njezine najradikalnije prakse.
Reakcije javnosti bile su burne. Dok su jedni performans opisali kao hrabar čin i pravi znak da Rijeka postaje otvoreni europski kulturni centar, drugi su ga doživjeli kao nepotrebnu provokaciju. Na društvenim mrežama pojavili su se komentari koji su varirali od oduševljenja do sablazni, no jedno je sigurno – otvorenje MMSU-a nije prošlo nezapaženo.
Uz performans Milo Moiré, otvorenje je obilježila i velika izložba Tomislava Gotovca, pionira hrvatskog performansa i body arta, čime je muzej simbolično povezao domaću i međunarodnu avangardnu scenu. Time je Rijeka najavila i svoju ulogu Europske prijestolnice kulture 2020., naglašavajući da će suvremena umjetnost i dalje biti jedan od njezinih glavnih kulturnih aduta.
Otvorenje MMSU-a u Benčiću i nastup Milo Moiré ostat će zapamćeni kao trenutak kada je Rijeka ne samo otvorila vrata novog muzeja nego i prešla granice konvencionalnog poimanja javnog događaja, pretvarajući ga u iskustvo koje su građani dijelili na ulici, u stvarnom vremenu.