Perzijske mačke nedvojbeno su jedna od najprepoznatljivijih i najpoznatijih pasmina kućnih mačaka. Stoljećima su bile omiljene u svojoj domovini Perziji, današnjem Iranu, a na Zapad ih je u 17. stoljeću donio talijanski putnik Pietro della Valle.
Otad su osvojile ljubitelje mačaka diljem svijeta. Među njihovim poznatim vlasnicima bili su Marilyn Monroe, Martha Stewart, Freddie Mercury i Florence Nightingale. Ako razmišljate o perzijskoj mački, važno je znati što takva briga podrazumijeva kako biste joj mogli pružiti siguran i sretan dom. Uz pomoć veterinarke dr. Chyrle Bonk, donosimo sve što trebate znati o ovoj veličanstvenoj pasmini, piše Pet Helpful.
Ako želite nabaviti čistokrvnu perzijsku mačku, računajte na visoku cijenu. Iako troškovi ovise o podrijetlu i lokaciji, cijena mačeta s pedigreom često kreće od oko 1500 dolara (oko 1290 eura), a lako može narasti na 2000 do 3000 dolara (1720 do 2600 eura) ili više, osobito ako tražite mačku izložbene kvalitete.
Jedna od alternativa kupnji od uzgajivača je udomljavanje iz skloništa. Možda nećete pronaći mačku koja u potpunosti odgovara standardu pasmine, ali postoje brojne udruge koje spašavaju čistokrvne životinje, uključujući i one specijalizirane za perzijske mačke, pa se i ondje može pronaći mačka po znatno nižoj cijeni.
Za očuvanje zdravlja perzijske mačke često se preporučuje posebno prilagođena prehrana. Veći proizvođači hrane za kućne ljubimce, poput Royal Canina i Orijena, nude formule namijenjene perzijskim mačkama koje mogu pomoći zdravlju kože i dlake, smanjiti nakupljanje dlake u probavnom sustavu i olakšati održavanje zdrave tjelesne težine.
Iako je spljošteno lice jedna od glavnih karakteristika pasmine, postoje dva osnovna tipa perzijskih mačaka: "doll-faced" i "peke-faced". Prvi tip, koji se katkad naziva i tradicionalnim jer više nalikuje precima pasmine, ima nešto izraženiji nos. Drugi, moderniji tip, selektivno je uzgajan tako da ima još ravnije crte lica.
Perzijske mačke nisu poznate po atletskim sposobnostima. "Imaju čvrsto tijelo i kratke, snažne noge, zbog čega nisu naročito dobri skakači", kaže dr. Bonk. Njihove kratke noge i zdepasta građa tipične su za pasminu, ali ih ujedno čine manje okretnima od prosječne kućne mačke. Ako želite da vaša mačka može lakše do viših mjesta, dobro je osigurati rampe ili stepenice za mačke.
Iako mnogi perzijsku mačku zamišljaju kao klasičnu bijelu ljepoticu, ta se pasmina pojavljuje u iznenađujuće širokom rasponu boja. Prema Međunarodnoj udruzi mačaka, prihvatljive su bijela, crna, plava, crvena, krem, čokoladna, lila, srebrna, zlatna i kornjačevina, kao i razne kombinacije. Dlaka može imati i različite uzorke, poput dvobojnog, trobojnog, tigrastog i kaliko uzorka, pa svaka mačka izgleda pomalo jedinstveno.
Duga i raskošna dlaka ima i svoju cijenu - perzijske mačke obilno se linjaju. "Imaju dvostruku dlaku, što znači da imaju duže pokrovne dlake i kratku, gustu poddlaku", objašnjava dr. Bonk. "Oba sloja se linjaju, pa je redovita njega ključna kako bi se spriječilo petljanje dlake i stvaranje čvorova." Svakodnevno četkanje pomaže ukloniti otpalu dlaku, održava krzno zdravim te smanjuje stvaranje kuglica dlake i rizik od kožnih problema.
Briga o perzijskoj mački ne svodi se samo na svakodnevno četkanje. Dr. Bonk preporučuje korištenje češlja ili četke s rijetkim i gustim zupcima. "Zbog oblika lica, pojačano suzenje također može biti problem, pa je dobro oči redovito brisati vlažnom krpicom kako bi se uklonile naslage i vlaga te spriječili problemi s kožom", savjetuje dr. Bonk. "Važni su i redovito pranje zubi, povremeno kupanje te podrezivanje noktiju."
S obzirom na njihovu zdepastu građu i mirnu narav, ne čudi što perzijske mačke nisu među najenergičnijim pasminama. Dr. Bonk kaže da je većina njih "prilično opuštena" i sasvim zadovoljna ležanjem i odmaranjem tijekom dana. Ipak, važno ih je poticati na umjerenu igru kako ne bi razvile višak kilograma.
Jedan od češćih zdravstvenih problema kod ove pasmine povezan je s disanjem. "Karakterističan oblik lica perzijskim mačkama daje trajno namrgođen izraz, ali sa sobom nosi i neke potencijalno ozbiljne zdravstvene probleme", upozorava dr. Bonk.
"Brahicefalne pasmine mogu patiti od sindroma brahicefalnih dišnih putova, što uključuje sužene nosnice i produženo meko nepce, a sve to može otežati disanje, osobito pri većem naporu i za sparnog vremena." Održavanje zdrave tjelesne težine može pomoći, ali ne može u potpunosti spriječiti probleme s dišnim putovima, pa treba izbjegavati naporne aktivnosti.