ŽIVOTINJE za emocionalnu potporu (emotional support animal, ESA) sve su prisutnije u našim životima, a novo istraživanje otkrilo je neke neočekivane trendove o tome kako nam naši ljubimci pružaju utjehu. Kućni ljubimci obogaćuju naše živote na bezbroj načina, od veselih pozdrava na vratima do spontanih trenutaka maženja koji nam tope srca.
Za razliku od običnog kućnog ljubimca, životinja za emocionalnu potporu nudi značajne emocionalne koristi pojedincima s dijagnosticiranim stanjima mentalnog zdravlja. Na području SAD-a, službeni status ESA može potvrditi isključivo licencirani psihijatar ili psiholog, s druge strane u Hrvatskoj životinje za emocionalnu podršku nisu zakonski regulirane kao oblik terapije.
Iako ove životinje nemaju ista prava na javnim mjestima kao službeni psi pomagači, one igraju ključnu ulogu u životima svojih vlasnika, što im omogućuje da borave u stambenim prostorima, poput studentskih domova, koji inače ne dopuštaju držanje kućnih ljubimaca.
Kako prenosi PetHelpful, u novom istraživanju američke tvrtke MetLife Pet Insurance, u kojem je sudjelovalo 1.000 vlasnika kućnih ljubimaca, otkriveni su njihovi stavovi o životinjama za emocionalnu potporu.
Iako su rezultati očekivano bili pozitivni, pokazali su i nekoliko iznenađujućih trendova. Naime, nisu samo psi i mačke popularan izbor. Bilo koja domaća životinja može postati ESA, sve dok pruža utjehu i pomaže vlasniku u zadovoljavanju mentalnih i emocionalnih potreba. Sudionici ankete pokazali su interes za zečeve, patuljaste konje, ptice, pa čak i majmune kao potencijalne životinje za potporu.
Ipak, jedan je trend posebno iznenadio istraživače. Više od trećine vlasnika kućnih ljubimaca (35%) izrazilo je interes za držanjem kokoši kao životinja za emocionalnu potporu, što je djelomično potaknuto rastućim cijenama jaja u SAD-u.
Posjedovanje kokoši sa statusom ESA omogućilo bi njihovo držanje u dvorištima i na mjestima gdje to inače ne bi bilo dopušteno, pod uvjetom da im se osigura adekvatan prostor i sklonište.
Još jedno značajno otkriće studije su različiti stavovi među generacijama. Najmlađe generacije prednjače u vlasništvu životinja za emocionalnu potporu, što ukazuje na to koliko mladi cijene podršku mentalnom zdravlju u svim njezinim oblicima.
"Gotovo jedna četvrtina vlasnika kućnih ljubimaca (24%) izjavila je da ima ESA", otkrilo je istraživanje. "Generacija Z predvodi u posjedovanju s 31%, slijede milenijalci (25%), generacija X (20%) i baby boomeri (19%)."
Stručnjaci vjeruju da postoji povezanost između rastuće popularnosti životinja za emocionalnu potporu i visokih troškova skrbi za mentalno zdravlje. Kako su troškovi zdravstvene zaštite rasli, tako je rasla i popularnost ovih životinja kao oblika terapije.