Foto: Shutterstock
NORMALNE mačke imaju pet prstiju na prednjim šapama i četiri na stražnjim, sve zajedno 18 prstiju. Polidaktilne mačke imaju više prstiju, uglavnom na prednjim šapama. Najviše prstiju imao je mačak Jake koji ih je imao ukupno 28.
Hemingway se divio duhu i nezavisnosti mačaka, a prvu svoju mačku dobio je od brodskog kapetana na Key Westu. Ova mačka bila je polidaktilna i imala je šest prstiju, a poslije nje mnoge polidaktilne mačke živjele su u njegovom domu. Hemingwayeva privrženost polidaktilnim mačkama postala je toliko poznata da danas mačke rođene s ovim genetskim poremećajem često nazivaju "Hemingwayevim mačkama".
Prvi znanstveni rekord polidaktilnih mačaka je iz 1868. Uglavnom su pronađene u Novoj Škotskoj u SADu. Jedna teorija kaže da su prve mačiće s više prstiju donijeli doseljenici 1600. godine.
Predsjednik Theodore Roosevelt imao je mačka Slippersa, polidaktilnu mačku prvu mačku u Bijeloj kući.
Polidaktilne mačke uvijek nađu put do brodova, jer mornari vjeruju da donose sreću. Diljem svijeta poznate su kao izvrsni mišolovci, a smatra se kako im prsti viška daju potrebnu stabilnost za kretanje po brodu.
Neke mačke imaju viška prstiju zato što su naslijedile gen za polidaktilnost. Ako je jedan roditelj polidaktilan, a drugi s normalnim brojem prstiju, 40 do 50 % mačića će biti polidaktilno.
Većina mačaka ima prst viška koji izgleda kao svi ostali prsti, ali neke mačke imaju prst viška koji je toliko velik da izgledom podsjeća na palac. Ne može se sa sigurnošću tvrditi kako neka vrsta mačke ima sklonost polidaktilnosti, ali u prošlosti Maine Coon mačke imale su visok postotak, oko 40% ih je bilo polidaktilno.