Foto Facebook (Aditdog Kennel)
S FACEBOOKA dijelimo potresnu priču Vjekoslava Stefankova o noći koju su dvojica muškaraca proveli u poplavljenoj Gunji, spašavajući niz životinja. Iako su ih obilazili, donijeli im sendviče i vreće za spavanje, službe su u čamcu s brojnim životinjama ostavili Vjekoslava Stefankova i Hasana Halilovića čitavu noć i sljedeće prijepodne!
Ostavljeni u čamcu s preko 20 odraslih pasa, sedam štenaca, dvije mačke i četiri mačeta
"Ovako smo Hasan i ja proveli noć s 20. na 21.5.2014. god. u poplavljenoj Gunji: E sada da vam ispričam kako je to sve bilo: Dva dana smo bili u Drenovcima i molili da nas neko prebaci u Gunju kako bi otišli po pse Dine Halilovića. Samira su pustili u ponedjeljak, ali nije smio prići psima. Preko udruge Rocco, Anita Bajušić nam je javila da dođemo u utorak ujutro i njoj su obećali da će nas čekati čamac i prevesti u Gunju. Došli smo u Drenovce Hasan, Samir i ja oko devet sati ujutro. Tek oko četiri sata poslijepodne smo se ukrcali u čamac (to samo govori o organizaciji čamaca, konstantno je stajao barem jedan čamac u Drenovcima). U Gunju smo došli poslije pet sati popodne. Dovezli su nas do kružnog toka i rekli nam da se sami snađemo kako ćemo dalje jer njihov čamac ima dubok gaz i ne može preko ceste. Budući da je Hasan Gunjanac, našao je plastični čamac na vesla, još smo posudili vesla od HGSS-a, pitali smo ih hoće li nas sačekati, rekli su da hoće. Znate gdje je centar Gunje, a gdje je džamija? Džamija je na pola puta do Hasanove kuće i trebalo je veslati uz vodu i usput spašavati životinje. Pse i mačke smo stavljali u čamac, a golubove i kokoši puštali iz kaveza i hranili. Kad smo se vratili u centar Gunje bilo je oko pola osam navečer. S nama je bilo preko 20 odraslih pasa, sedam štenadi, dvije mačke i četiri mačeta", piše Vjekoslav Stefankov.
Zvali ih, obilazili i donijeli im sendviče, ali ih - ostavili u čamcu punom životinja cijelu noć
"Vidjeli smo kako čamac HGSS-a koji nas je dovezao do centra Gunje odlazi prema Drenovcima. Nismo mogli odmah telefonirati jer je struja vode bila jaka i morali smo veslati. Kad smo izašli u centru Gunje, bilo je oko pola 8, odmah sam nazvao Anitu i pitao može li se netko poslati po nas? Ostalo se može iščitati iz gornjih komentara. Uporno su nas zvali preko mobitela i svi samo obećavali, ali konkretne pomoći nismo imali ni od koga. Imali smo toliko poziva, da su nam se oba mobitela ispraznila. Oko pola 12 u noći je došla pogranična policija i napali su nas dvojicu da smo mi dvije pijane budale koji su radi nekih đukela ugrozili živote njih trojice policajaca. Iskreno, nekada je bolje ni ne imati pomoć, nego takvi policajci da ti pomažu. Policajci su nas htjeli prebaciti u Brčko, ali samo nas, bez pasa. To smo odbili. Kao što sam prije naveo. imali smo kuju sa štenadi koja još siše, tako da smo svaka dva sata vadili štenad iz gajbe i stavljali pod kuju da se nasišu. Isto je bilo s mačkom i mačićima. Oko ponoći došli su Žilo i Braco iz civilne zaštite da nas obiđu. Dok su njih dvojica bili s nama, policajka iz Županje (sorry, zaboravio sam ime) poslala je gospodu policajce, koji su nas prvi put napali kad su došli da nam donesu vreće za spavanje, hranu i vodu. Svaki od nas dvojice dobio je po sendvič", dodaje.
"Tek iza jedan sat smo se zavukli u vreće za spavanje. Tada smo bili samo do koljena mokri, jer ovo iznad koljena se osušilo na nama. Ujutro, kad je svanulo probali smo uključiti mobitel i baterija nam je trajala za par poziva. Opet obećanja da dolaze po nas. Oko devet sati iz pravca Županje je došao vojni džip. Pitali smo ih hoće li netko doći po nas, rekli su da nemaju pojma i da nisu upućeni u situaciju, ali obećali su da će poslati čamce. Prvi čamac je stigao oko 10 sati, isto tako, rekli su nam da oni nemaju pojma i da nisu došli po nas i da sačekamo drugi čamac. Kad je došao drugi čamac, grupa ronilaca iz Rijeke nas je utrpala u čamce tako da smo mi izvezeni tek oko podne. Eto ovo vam je priča iz prve ruke bez ikakvog uveličavanja. Još jednom ZAHVALJUJEM SVIMA KOJI SU NAM POMOGLI, iako je to samo bila moralna podrška, ali u trenucima napuštenosti, jako puno znači. Ljudima koji su nas ostavili i koji nam nisu htjeli pomoći ne zamjeramo ništa, ostavljamo ih neka oni dobro razmisle jesu li baš sve poduzeli šta su mogli. U svakom slučaju, najvažnije je da se sve dobro završilo, iako nam se preko noći razbježalo više od pola pasa, bili smo čamcu s najviše spašenih životinja u jednoj turi. Zahvaljujem svima na pozornosti, s poštovanjem Vjekoslav Stefankov", završava Stefankov.