Jedini preživio pokolj obitelji Romanov: Priča o ruskom carskom kokeru koji je završio u Engleskoj

Na ilustraciji: Aleksej i Joy (YouTube)

USPRKOS brojnim predajama, teorijama zavjere i romantičnim ekranizacijama koje govore da su boljševički pokolj ruske carske obitelji 1918. godine preživjeli 17-godišnja Anastazija i 13-godišnji Aleksej, povijesno je dokazano da je jedini član koji je preživio taj nemilosrdan napad bio - koker-španijel najmlađeg carevog djeteta, sina Alekseja. Na priču je prije nekoliko dana javnosti skrenuo pažnju Siberian Times.

Carska se obitelj Romanov (car Nikola II., carica Aleksandra te njihovo petero djece) pred svoj kraj nalazila u Sibiru gdje se nadala azilu u Englesku. Egzekucija od strane boljševičkih revolucionara u noći sa 16. na 17. srpnja 1918. prekinula je takve snove, kao i bilo kakvu ambiciju o ponovnoj uspostavi ruske monarhije.

Paralelno s tragedijom jedne obitelji i velikom povijesnom prekretnicom odvijala se i jedna zanimljiva pseća priča. Koker-španijel Joy koji je bio miljenik carevog sina Alekseja, ali i čitave carske obitelji, jedini je uspio izbjeći egzekuciju.

Jedini preživjeli član ruske carske obitelji završio u - Engleskoj

Svi su članovi obitelji ubijeni vatrenim oružjem, jedino je inače boležljivi Aleksej preživio strijeljanje, ali je ostao ranjen. Jedan od egzekutora zapisao je da je "predložio suborcu da ga dokrajči nožem, kao i pse koji su glasno lajali". Dječak i psi su zaista ubijeni. Međutim, jedan od čuvara kuće Ipatijev ovako je opisao scenu nakon pogubljenja: "Vrata sobe u kojoj je carska obitelj živjela bila su zatvorena, a soba prazna. Nije se čuo ni jedan zvuk. Prije se iz njihovih soba čuo život, glasovi, koraci... Sada ga nije bilo. Samo je jedan pas stajao pokraj vrata i čekao da ga puste unutra, a ja sam pomislio kako čeka uzalud."

Vjeruje se da je Joy nekako pobjegao egzekutorima. Osam dana kasnije sovjetski su se vojnici povukli, a u mjesto je ušla Bijela armija koja je pronašla izgladnjelu životinju. Pas je u to vrijeme već bio slijep, a brigu o njemu preuzeo je pukovnik Pavel Rodzianko koji je na Sibiru služio u britanskim snagama. Pukovnik je psa poveo u britansku bazu u Omsk te, nakon što su Britanci protjerani iz Sibira, u Englesku gdje je proveo zadnje dane, a u Windsoru je čak postojao grob u vrtu s njegovim imenom. Tako je na kraju toliko željeni odlazak u Englesku od čitave obitelji ostvario jedino - maleni, slijepi pas.