Dragan Maloševac je specijalist hitne medicine u Zavodu za hitnu medicinu Osječko-baranjske županije. Odrastao je u Zagrebu, samo nekoliko ulaza od Šestina, jedne od prvih zagrebačkih pizzerija s krušnom peći, a vrijeme njegovog odrastanja bilo je i vrijeme prvih kultnih pizzerija u socijalističkoj Hrvatskoj, poput Dvojke, Kamenitih vrata, Purgera, Zadra i Četiri lovca, što je bilo presudno i za njegovu ljubav prema pizzi. Osim što se bavi svime čime se već ljudi na hitnoj bave, Dragan putuje svijetom i isprobava pizze. Probao ih je otprilike milijun, upoznao vlasnike najboljih pizzerija i opsjednut je tajnama pripreme dobre pizze.
IAKO mi je velika želja tijekom izleta u Istanbul bila posjetiti jednu bugarsku i jednu tursku pizzeriju, nije mi se ispunila. Naime, izabrao sam istanbulsku pizzeriju Filo D'Olio koja se nalazi na europskoj TOP 50 listi, ali sam zaboravio kako se ta pizzerija nalazi u nestvarno velikom gradu.
U trenutku kad smo se odlučili zaputiti u spomenutu pizzeriju koja se nalazi na dvije lokacije (jedna u europskom dijelu, a druga u azijskom dijelu Istanbula), shvatili smo kako bi nam do one bliže samo u jednom pravcu trebalo sat i pol vožnje gradskim prijevozom uz nekoliko presjedanja pa bi nam sve to oduzelo previše vremena predviđenog za razgledavanje grada.
Ujedno, najjeftiniji taksi koji nam je bio alternativa koštao bi nas 70 eura pa je to učvrstilo našu odluku kako će moja želja pričekati neka bolja vremena i neki novi odlazak u Tursku. Kako to obično u životu biva, sudbina se malo poigrala pa mi je otvorila jednu novu mogućnost. Zbog trenutne situacije u Beogradu promijenili su nam se ruta i plan povratka pa smo umjesto u Beogradu nešto duže zastali i zadržali se u Plovdivu, drugom po veličini bugarskom gradu.
>> Posjetio sam popularnu pizzeriju u centru Sofije, cijene pizza kreću već od 6 eura
Tako sam umjesto turske pizzerije s europske TOP 50 liste posjetio još jednu bugarsku. Poput Muje iz poznatog vica, Istanbul je Istanbul, ali dvaput je dvaput. Ponovno sam prema ustaljenoj shemi pogledao ocjene i osvrte za plovdivske pizzerije i na temelju toga izabrao pizzeriju neobičnog imena La Forchetta. Taj naziv nose mnogi talijanski restorani i pizzerije, a na hrvatskom bi se ta pizzerija doslovno zvala vilica za jelo.
La Forchetta je udaljena nekih petnaestak minuta hoda od centra Plovdiva, a reklamira se kao pizzerija koja pravi autentičnu napoletansku pizzu. La Forchetta nema vanjsku terasu, ali ima velik i prostran unutarnji prostor koji je uređen poprilično jednostavno i bez previše detalja.
Ono što je zanimljivo i neobično jest način naručivanja. Na jednom su zidu dva uređaja za narudžbe nalik bankomatima. Sami birate jelo, a zatim plaćate na uređaju. Papirić s narudžbom predajete na pultu s kojeg kasnije preuzimate gotova jela i piće. Dakle, nema konobara koji vas poslužuje, a kad završite s jelom, podloške i ostali otpad ostavljate na posebno izdvojenom pultu.
Sličan smo način naručivanja doživjeli u budimpeštanskoj Manufacturi i u šibenskom Pizzaholicu. Meni je to pomalo neobično s obzirom na velik izbor jela i vrlo kvalitetnu pizzu. Pretpostavljam da La Forchetta ima jako puno narudžbi za van pa je na ovakav način riješila problem većeg broja osoblja.
U ponudi je više od dvadeset pizza koje su, kao i u Sofiji, dosta jeftinije nego kod nas. Marinara je 9 leva (4,60 eura), Margherita je 13,80 leva (7,60 eura), a najskuplja je Pizza Burata koja košta 21 lev (10,74 eura). Mi smo naručili Buratu i Mortadella and Pistachio koja košta 16,80 leva (8,59 eura) čime je, nakon Sofije i tamošnje pizzerije Mercanti, ovo postala uvjerljivo najjeftinija pizza s mortadelom koju sam do sada pojeo. Većina je pizza između osam i devet eura.
Pizze su me s obzirom na niske cijene doslovno iznenadile izgledom, okusom i kvalitetom sastojaka. Nikada u pizzeriji s ovakvim načinom naručivanja i posluživanja ne bih očekivao vrhunske napoletane. A upravo to na svojim stranicama i u letku ističu navodeći pravi talijanski okus napoletanskih pizza.
Pizze su moderne napoletane standardno tanke sredine s uzdignutim, prozračnim i napuhanim rubovima koje prekrivaju tipične crne fleke. Tijesto je lagano, a nadjevi poprilično obilni i sočni. Burata je savršena upravo zbog velike i sočne buratte pa mi je bilo krivo što poput većine pizzerija La Forchetta ne stavlja burattu i u nadjev moje omiljene pizze s mortadelom i pistacijom.
Osim pizza u ponudi je jako puno sendviča, salata i tjestenina. Uz pizze smo naručili i probali špagete bolognese čija velika porcija košta nestvarnih 10 leva (5,11 eura). La Forchetta je po svemu navedenom na samom vrhu mog popisa pizzerija što se tiče omjera cijene i kvalitete. Nikada nismo tako malo platili tako dobre i kvalitetne napoletanske pizze. Poput Mercantija imaju velik izbor piva, a ja sam ponovno izabrao jedno tradicionalno talijansko, ovaj put lagani Birra Moretti.
Posjet bugarskim pizzerijama u dva različita bugarska grada potvrdio je ono o čemu sam već nekoliko puta pisao. Pizza scenom u Europi zavladale su moderne napoletanske pizze, a sve je više pizzerija koje kao glavne adute u svojim ponudama ističu specijalne, takozvane gourmet pizze.
Jedna od njih je upravo moja najdraža, pizza s mortadelom i pistacijom koju ne naručim jedino ako me privuče neka druga specijalna pizza koju nikada nisam probao. Bez obzira što tijekom ovog putovanja nisam uspio posjetiti pizzeriju u Istanbulu, obje su se bugarske pizzerije, Mercanti i La Forchetta, pokazale kao jako dobar izbor.