Na policama supermarketa sve je više gotovih variva – grah, pašta fažol, minestrone, toskanske juhe... Dolaze zapakirana u plastičnim posudama, spremna za zagrijavanje i konzumaciju u nekoliko minuta. Praktično? Apsolutno. No mnogima se nameće pitanje: kako ta jela mogu mjesecima stajati na polici, a da i dalje izgledaju “svježe”?
I što zapravo jedemo kad posegnemo za tim brzim rješenjem?
Ovakva gotova jela prolaze kroz posebne procese toplinske obrade, najčešće sterilizaciju ili pasterizaciju, kojom se uništavaju mikroorganizmi odgovorni za kvarenje hrane. Nakon toga se hermetički zatvaraju u plastičnu ambalažu otporanu na toplinu i vlagu, koja sprječava daljnji prodor zraka i bakterija.
Neki proizvođači koriste i sustave modificirane atmosfere (MAP) – gdje se u posudi zamjenjuje zrak plinom poput dušika ili ugljičnog dioksida, čime se dodatno usporava kvarenje.
Zahvaljujući tim tehnikama, variva mogu imati rok trajanja od nekoliko tjedana pa i do nekoliko mjeseci, bez potrebe za zamrzavanjem ili hlađenjem (dok god je pakiranje zatvoreno).
U većini slučajeva, gotova variva ne sadrže klasične konzervanse poput aditiva "E" oznaka (ili ih sadrže u minimalnim količinama), jer je njihova dugotrajnost postignuta termičkom obradom i pakiranjem. No to ne znači automatski da su jednako hranjiva i “domaća” kao svježe skuhana jela.
Najčešće zamjerke ovim gotovim jelima uključuju:
Dobra vijest je da su sastojci često deklarirani transparentno, pa se možete informirati o sadržaju šećera, soli i masti. Ako su ti parametri u granicama, takvi obroci mogu poslužiti kao praktična opcija kad nemate vremena za kuhanje – ali ne bi trebali biti svakodnevna navika.
Gotova variva u plastičnoj ambalaži sigurno ne mogu zamijeniti domaću juhu koju skuhate sami, ali predstavljaju praktično rješenje u užurbanom ritmu života. Iako je tehnologija iza njih zanimljiva i relativno sigurna, umjerena konzumacija i čitanje deklaracija ostaju ključ ako želite paziti na zdravlje.
Ako varivo traje 90 dana (u hladnjaku ili izvan njega) – logično je zapitati se: što je u njemu, a što nije? I zato je dobro znati barem osnove.