Petra Meštrić je diplomirana liječnica. Često je nazivaju i "najpoznatijom doktoricom u Hrvatskoj".
Jedna od stvari koju sam primijetila kroz rad u medicini jest da mnogi simptomi ne zabrinjavaju ljude sve dok im ne počnu ozbiljno ometati svakodnevni život. Tek tada ih svjesno primijete, posvete im pažnju i dođu na pregled. Ali prije toga često postoji dulje razdoblje u kojem tijelo šalje svakakve signale. Ti signali djeluju bezazleno i ne izgledaju kao nešto zbog čega bi trebalo ići liječniku.
To su simptomi koje ljudi objašnjavaju stresom, umorom, promjenom vremena ili godinama. I tako prođe vrijeme. Vrlo rijetko ih povezuju s nekim problemom. Često govore rečenice poput: "To imam već dugo. Navikla sam se. Mislila sam da je to normalno u mojim godinama. Ma to se svima događa."
Tri simptoma koje ljudi najčešće zanemaruju su: umor koji dugo traje, a ne može se povezati s manjkom sna ili povećanom tjelesnom aktivnošću, neobjašnjiv gubitak apetita i kratkoća daha pri manjem naporu. Nemojte me krivo shvatiti, to ne znači da ti simptomi nužno ukazuju na ozbiljnu bolest. Ali tijelo ih sigurno ne šalje bez razloga.
Dugotrajan umor koji ne prolazi nakon odmora
Umor je jedan od najčešćih simptoma s kojim se ljudi javljaju liječniku. Isto tako je i jedan od simptoma koji se najčešće ignorira. U modernom svijetu umor je postao normalan dio svakodnevice. Puno radimo, spavamo manje nego prije, san nam nije baš kvalitetan. Izloženi smo stalnim informacijama, podražajima, izvorima svjetlosti, obavezama i stresu.
Zbog tih razloga ljudi često pretpostavljaju da je umor logična posljedica modernog načina života. Kad razgovaramo s prijateljima i kolegama, svi smo umorni. Ali postoji razlika između umora koji prolazi nakon odmora i umora koji traje tjednima. Ako ste umorni nakon stresnog tjedna na poslu, to je normalno. Ako ste umorni nakon odmora na kojem ste ležali pod palmama, to i nije.
Kada netko kaže: "Spavam, ali se budim umoran", rečenica je koju liječnici uvijek ozbiljno shvaćaju. Nakon kvalitetnog i količinski dovoljnog sna osoba ne bi trebala biti umorna jer san regenerira organizam. Ako to nije slučaj, potrebno je tražiti razlog.
Kroz rad u medicini često sam primjećivala da pacijenti umor počnu primjećivati tek kada više ne mogu funkcionirati kao prije, kada više nemaju energije za aktivnosti koje su ranije bile rutinske. Tada umor postaje simptom, i to zabrinjavajući.
Dugotrajan umor može biti povezan s poremećajima rada štitnjače, nedostatkom željeza, kroničnim infekcijama, poremećajima spavanja, depresijom ili kroničnim stresom, kardiovaskularnim bolestima...
U literaturi se često naglašava da je umor jedan od najranijih nespecifičnih simptoma brojnih kroničnih bolesti. Umor je važno promatrati u kontekstu trajanja. Ako traje dan ili dva, to je normalno. Ako traje tjednima, to više nije normalno.
Gubitak apetita koji traje dulje nego što bi trebao i nije povezan sa bolestima i stanjima
Apetit je jedan od važnih pokazatelja općeg zdravstvenog stanja. U ambulantama obiteljske medicine liječnik često pita pacijente kakav im je apetit, tj. jesu li ga gubili. Uz pitanje o apetitu često ide i ono o gubitku težine.
Jedna od reakcija organizma na neke promjene u tijelu je smanjena potreba za hranom. Ljudi često misle da je gubitak apetita povezan isključivo s probavnim smetnjama, ali to uopće nije tako. U praksi se često dogodi da osoba kaže: "Ne znam zašto, ali jednostavno mi se ne jede."
I to je simptom koji gotovo uvijek ima razlog. Može biti povezan s akutnim ili kroničnim infekcijama, hormonalnim promjenama, bolestima probavnog sustava, ali i s psihološkim problemima. Gubitak apetita često je povezan s nekim malignim stanjima. Svaka bolest je stres za organizam, a organizam u stresu mijenja način raspodjele energije. Zbog toga se mijenja i osjećaj gladi.
Važno je razlikovati povremeni gubitak apetita od dugotrajnog. Povremeni gubitak apetita je normalan, posebno u specifičnim stanjima, dok dugotrajan gubitak apetita zahtijeva medicinsku obradu. U medicinskoj literaturi gubitak apetita smatra se jednim od ranih simptoma brojnih sistemskih bolesti, posebno ako je praćen značajnim gubitkom tjelesne mase.
Novonastala kratkoća daha pri naporu
Kratkoću daha pri aktivnostima koje su prije obavljali normalno neki ljudi smatraju alarmantnom, a neki ne. Ignoriraju je ako se javlja postupno, naviknu na nju i počinju izbjegavati aktivnosti koje su im prije bile jednostavne. Najčešće je to penjanje stepenicama, dugotrajno ili brzo hodanje, nošenje vrećica iz trgovine...
Polako počinju prilagođavati način života novonastaloj situaciji. Koriste lift, izbjegavaju zgrade koje nemaju lifta, manje hodaju, više koriste automobile... Tek nakon nekog vremena primijete da su promijenili način života, ili im netko drugi ukaže na to. Kratkoća daha može imati više uzroka. Može biti povezana s plućnim bolestima, sa srčanim bolestima, s anemijom, s kroničnim stresom...
Ono što je važno pitati jest promjena u odnosu na ranije stanje. Na primjer, ako je netko mogao bez problema hodati uzbrdo, a sada ne može. Važno je obratiti pažnju na promjene koje se događaju brzo, ali i na promjene koje se događaju postupno, jer se ove druge lako ignoriraju.
Zašto ljudi ignoriraju simptome?
Jedno od najčešćih pitanja koje se pojavljuje u razgovorima s pacijentima jest zašto simptomi traju dugo prije nego što osoba potraži pomoć. Razloga ima više. Najčešći je navikavanje, a uz njega i traženje opravdanja za simptome.
Ako je netko umoran, pretpostavlja da je to zbog posla, obaveza ili načina života. Ako nema apetita, pretpostavlja da je to zbog stresa. Ako se brzo zadiše, pretpostavlja da je to zbog loše kondicije i nedostatka redovite tjelesne aktivnosti.
Vrlo realan razlog je i strah. Znala sam čuti rečenicu: "Bolje da živim u neznanju." Ponekad je lakše ignorirati simptom nego provjeriti njegov uzrok. Međutim, jedan od najvažnijih čimbenika uspješnog liječenja upravo je rano prepoznavanje simptoma. Što se ranije prepozna uzrok, to je liječenje jednostavnije.
Simptomi nisu problem, simptomi su informacija. Problem je uzrok tih simptoma. Naš organizam nas vrlo rano počinje upozoravati, i to umorom, boli, gubitkom apetita, bržim umaranjem. U medicinskoj literaturi često se naglašava važnost ranog prepoznavanja nespecifičnih simptoma jer upravo oni mogu biti prvi znak bolesti.
Kada je vrijeme za pregled?
Postoji jedno jednostavno pravilo. Ako simptom traje dulje nego što očekujete da bi trebao trajati, ako postaje jači ili nastaje bez jasnog razloga, treba se provjeriti.
Prvi korak je posjet obiteljskom liječniku.